Ne pamti se kada je toliko ljudi bilo na otvaranju jedne izložbe u Muzeju grada Šibenika kao večeras na otvaranju izložbe pod nazivom „Marame, šudari, hacoli“ koju su organizirali Gimnazija Antuna Vrančića i Muzej Grada Šibenika, a svojim dolaskom ju je uveličao i šibenski biskup Tomislav Rogić.
Na njoj su izložene različite marame iz ormara starih i nešto mlađih otočanka i žena iz priobalja Prikazane su na više načina – kroz fotografije, izložene u staklenim vitrinama, obješene na konopcima.
Među njima je puno šarenih marama koje su svojim majkama i ženama u prošlosti donosili mornari sa svojih putovanja, ali i ručno izrađene marama s posebnim vezovima poput onih s primoštenskog područja i s Krapnja. Na kraju svega, kao suprotnost priči o žena koje su svoju kosu skrivale iza marama je jedna zanimljiva fotografija – fotografija Šibenčanke Mare Gojanović r. Guloznić s raspletenom valovitom kosom koja joj dopire doslovno do koljena
„Ova izložba pokazuje način odijevanja žena s otoka i priobalja, a posebno marame. Ja sam inicirala tu temu, pridobila za nju članove povijesne grupe u našoj gimnaziji,, pa mame, bake, KUD -ove i mnoge druge u našoj županiji. Posebno moram istaknuti učenike i njihov angažman na prikupljanju šudara, ali i svjedočanstava do kojih su došli intervjuirajući svoje bake i prabake. Nakon što je našu ideju prihvatio ravnatelja Gimnazije, obratili smo se arheologinji Sandri Barešin koja je uz mene autorica izložbe. Ovaj projekt je objeručke prihvatio i ravnatelj šibenskog muzeja i danas smo tu gdje jesmo. Iza nas je šest mjeseci rada, ali srce mi je puno kada ovdje vidim sve vas, članice naših KUD-ova obučene u svoje nošenje. na ovom primjeru potvrđuje se dobra suradnja naše škole, Muzeja i cijele lokalne zajednice“, iskreno je kazala jedna od autorica, prof. povijesti Jasminka Paić.
Sandra Barešin koja je na otvaranju izložbe nosila oko vrata maramu svoju bake koja je stara 90 godina zahvalila je svima koji su sudjelovali u stvaranju te izložbe. „U svemu je najvažnije to propitivanje naše povijesti i baštine. Marama je ukras, ona je svojevrsna osobna iskaznica svake žene koja je nosi i preko nje možemo iščitati neke poruke, ovisno o boji, o motivima na njima, o načinu vezivanja. Ovo je poruka učenicima da razmišljaju i propituju i cijene svoju , ali i ostale baštine“; istaknula je.
Izložbu je otvorenom proglasio ravnatelj Gimnazije Antuna Vrančića mr.sc. Josip Paić uz zahvalu svima koji su pomogli da se ona organizira i postavu u Muzeju.
Na početku je šibenska gimnazijalka Bernarda Klarin u obučena u jezerski nošnji uz pratnju svojih kolega na gitari i mandolini recitirala svoju pjesmu „Marame moje babe“, a na kraju je nastupila gimnazijska klapa Gimnazijalke.
Izložbu prati i vrlo sadržajan katalog koji su izdali Gimnazija Antuna Vrančića i Muzej Grada Šibenika,a u kojem je sažeta priča o vrstama marama sa šibenskih otoka i priobalja, načinu njihova vezivanja te završno razmatranje o tome zašto žene nose marame.
„Vremena se mijenjaju, priroda se mijenja, ali i ljudi također. Međutim šudari se već stoljećima nosem Djevojku, udanu ženu, udovicu muškarac je ipak „zarobio“ šudarom. Ljepota njezine kose je u nekim situacijama skrivena dok je već u drugim slobodna, ukrašena pletenicama i cvijećem“, piše u katalog, među ostalim, uz napomenu kako se marama preselila danas ženske na ramena, a često se nosi oko vrata ili struka ili pak elegantno visi s torbine ručke.
