Datum objave: 17. Rujan 2015

INTERVIEW Vedran Meniga: Konzervativna politika i Crkva guraju Šibenik u krivom smjeru

Igor Bergam
Igor Bergam

 

Prošli tjedan završen je osmi po redu Outlook festival u Puli, čime je zatvorena ljetna sezona festivala koji se održavaju na obližnjoj tvđavi Punta Christo. Tim povodom popričali smo sa Šibenčaninom Vedranom Menigom, jednim od glavnih organizatora Outlook festivala i promotora bass glazbe u Hrvatskoj. Kada pričate s čovjekom koji promovira glazbenu underground scenu već punih 25 godina teško je usmjeriti se samo u jednom pravcu, ali u ovom slučaju glavna tema razgovora bio je naravno - Šibenik.

Koja je tvoja uloga u cijeloj organizaciji Outlook festivala? Kako je došlo do toga da budeš jedan od glavnih organizatora najvećeg festivala bass glazbe i sound system kulture u Europi?
Jedan sam od direktora tvrtke Pozitivan ritam d.o.o. putem koje se čitava stvar organizira, i koja je kao takva odgovorna prema nadležnim institucijama. Što je naravno posljedica, entuzijast sam koji od kad zna za sebe podržava i radi na razvoju i promociji glazbene underground scene, što se kroz sada više od 25 godina djelovanja razvilo na više grana profesionaliziranih aktivnosti. Promocijom scene kakva je zastupljena na Outlook festivalu, konkretnije bass glazbe i sound system kulture, počeo sam se baviti desetak godina prije nego što nam je isti došao u goste, što se ponajprije manifestiralo sviranjem u Radikal Dub Kolektivu (2002.-2010.), organiziranjem različitih klupskih događanja, i naravno pokretanjem Seasplash festivala (2003.). Vlasnici festivala dobili su moj kontakt od dotadašnjih suradnika (managera sastava Zion Train), kada su se našli u problemu pripremajući drugu godinu festivala, nakon što su izbačeni iz Petrčana i odlučili je odraditi na Zrću. Pomogao sam u sređivanju nekoliko, za održavanje festivala bitnih stvari, od prijevoza, preko binske opreme i rasvjete, do promocije, itd. Uvidjevši da lokacijom te godine nisu zadovoljni, ponudio sam im da dođu pogledati lokaciju tvrđave Punta Christo u Štinjanu pored Pule, dva mjeseca nakon vratili su se sa odlukom da tu nastavljaju, i od tada stvaramo to o čemu se govori širom svijeta.

Koliko je Outlook „šibenski“ festival? U smislu koliko ljudi, uz tebe, sudjeluje u bilo kakvom vidu organizacije a da su iz Šibenika? I koliki je općenito omjer između stranih i domaćih ljudi koji su povezani s organizacijom festivala?
Ima nas iz Šibenika, ima nas. Tijekom održavanja festivala u užem organizacijskom timu i više od nekoliko. Ipak su neke veze iz rodnog grada održane i do danas, i postoji kritična masa ljudi iz Šibenika koji su izdržali u ovom poslu, i u međuvremenu postali specijalizirano i ostručeno festivalsko osoblje. Ono što nije za pohvaliti se je da nažalost sve rjeđe uspijevamo posjetiti gradinu. Ali ljudi koji rade na festivalima ima od svugdje, ne zapošljavamo ljude iz samo 2 od svih županija. Ukupan broj “naših” koji su angažirani (bilo kao radnici, bilo kao volonteri) skače do 1500, a omjer prema suradnicima iz inozemstva je cca 70/30 za nas.

Kako gledaš na šibenski „festivalski boom“ zadnjih par godina i kako ti se čini smjer u kojem to ide? Što znaš o strancima koji su dobili koncesiju na otok Obonjan i kako komentiraš njihove planove u tom projektu?
Koliko sam upoznat šibenski “festivalski” boom je priča kojoj se moglo nadati do prije godinu-dvije, a da je ona od ove godine - nadam se samo trenutno - gotova priča. Dakle, smatram da je sve ponovo otišlo u krivom smjeru. Po mom osobnom uvjerenju, zajednica u kojoj glavnu riječ vode konzervativne političke opcije i crkva ne može napredovati, samo suprotno, i gledam kako se to događa već godinama, i ne samo u Šibeniku.
Poznajem ljude koji su dobili koncesiju na Obonjan, u određenoj mjeri komuniciramo i surađujemo, uostalom jedna od ključnih figura u tom projektu je u prvoj godini naše suradnje bila u organizaciji Outlooka. Kao i svima koji rade kvalitetno, pravedno i pošteno, želim im sve najbolje, kao i što se nadam da će i sam grad od toga imati koristi. Da bi se to dogodilo nužna je prilagodba mentaliteta i razvoj tolerancije, što u Šibeniku vidim kao jednu od najvećih prepreka. Ipak, koliko god naše aktivnosti na prvu izgledaju slične, mi se zapravo nalazimo na 2 suprotna pola kada pričamo o motivaciji prema radu, i željenim rezultatima.

Koji su planovi za budućnost festivala u kojima sudjeluješ (Outlook, Dimensions, Seasplash, Slurp). U kojem smjeru će se oni razvijati?
Naš moto je da je stagnacija odumiranje, dakle nastavljamo raditi isključivo ako guramo naprijed, ne nužno veće, ali kvalitetnije i bolje bez kompromisa.

Razmišljaš li o povratku u Šibenik? Bilo to na privatnom ili poslovnom planu? Planiraš li organizirati što u rodnom gradu?
Šibenik mi nikad ne izlazi iz glave, ali još nisam našao način kako da realiziram barem u njemu više provedenih dana, ako već ne povratak. Redovito sam surađivao na događanjima u gradu, ali to postaje sve teže kad nositelji tih aktivnosti u dobroj mjeri prestaju s radom. Novi projekti su uvijek mogući, ali najveći problem je kronični nedostatak vremena na raspolaganju da se u trenutnim okolnostima tako nešto ostvari. Nada umire zadnja.

U nastavku pogledajte još jednu fotogaleriju slika s najposjećenijeg Outlook festivala do sada.

Iz kategorije: Kultura