Datum objave: 29. Travanj 2020

PROJEKT POLJANA / Pogled na novu Poljanu koji otkriva drukčije vedute Šibenika, metalni most i još detalja koji do sada nisu uočeni

Stanko Ferić
Stanko Ferić

Novu šibensku Poljanu do sada smo gledali isključivo iz Ulice kralja Zvonimira i iz perivoja fra Luje Maruna ispred crkve Gospe van grada.

Pogled sa sjeveroistoka otkrivao je vedute Poljane s betonskim ulazom i izlazom iz podzemnog parkirališta i metalnom nadstrešnicom koja dosljedno prati konture Vitićevog objekta Doma JNA, tj. sadašnje Gradske knjižnice.

Pogled s jugoistoka nije tako skladan. Betonske konstrukcije i metalna nadstrešnica djeluju kakofonično, a zabrinjava što snažno zaklanjaju zgradu kazališta i presijecaju je vrlo oštrim crtama. Teško je oteti se dojmu da se pri izradi arhitektonskog rješenja vodilo računa isključivo o sjeveroistočnoj poziciji promatrača koji odatle može doživjeti novu, modernu Poljanu čiji se linije zrcale u konturama zgrade knjižnice. Na žalost takav pogled moguć je s ograničenog prostora i iz Krešimirovog doma, ali već kada se priđe ulici Petra Grubišića nestaje sav čar kao u pjesmi o maloj voćki poslije kiše jer glomazni mračni ulazno izlazni objekt drastično zaklanja zgradu knjižnice i arogantno zadire u intimu zgrade kazališta, štoviše okreće joj leđa. Taj dojam da se pri uređenju Poljane primarno gledane sa sjeveroistočne strane pojačava pogled na novu Poljanu iz smjera crkve Gospe van grada. Odatle se ne vidi ništa od onoga što bi se trebalo vidjeti ili doživjeti. Dojam je loš, a kazalište se odatle doima tužno, odbačeno i zanemareno.

Pogled s jugozapada, kroz prozore Gradske knjižnice otkriva sasvim drukčije vedute nove, moderne Poljane. Odatle se vidi da "amfiteatar" na kosom krovu ulazno / izlaznog objekta podzemnog parkirališta još više i još bolnije zaklanja kazalište. U oči bode i dugi metalni (!) most koji preko još jednog "amfiteatra" i ostataka šibenskih srednjovjekovnih bedema spaja ulaz u knjižnicu i perivoj Roberta Visianija. Moglo bi se reći da se o ukusima ne raspravlja, ali pogled na novu Poljanu s prozora knjižnice baš i nije ohrabrujući. Sve se doima nekako kao da ne pripada Šibeniku i kao da nema nikakve veze s njim, s njegovom poviješću, kulturom i baštinom. Osobito zbunjuje intenzivna uporaba metala i hladnih metalnih konstrukcija koje odudaraju od kamena i toplih kamenih šibenskih veduta. 

Možda će sve izgledati bolje kada radovi budu gotovi i kada Poljana zasja u punom sjaju?

Iz kategorije: Fotogalerija

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3