Presuda u ponovljenom suđenju Draganu Paravinji koji je ponovno okrivljen da je pokušao silovati pa potom ubio tada maloljetnu Antoniju Bilić i osuđen na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora nije iznenađenja, ali se neki dijelovi obrazloženja te presude koje je pročitala nakon izricanja presude sutkinja Nives Nikolac za one koji su to prvi put čulu bili šokantni. U prvom redu to je Paravinjino ponašanje koji je zadavio Antoniju Bilić u svom tegljaču nakon što mu se , kako je pokazalo vještačenje i izvođenje dokaza, suprotstavila i fizički i nakon što je pokušala pobjeći.
Prema pravomoćnoj presudi dokazano da se Paravinja, nakon što je dolazio iz suprotnog pravca od onoga za koji je ona stopirala u blizini mosta na Čikoli, okrenuo i vratio da bi ju povezao tamo gdje mu je, dok ju je kroz otvoreni prozor tegljača upitao hoće li s njim u Zagreb, ona dobacila da ide- u Kričke. Sutkinja smatra da ju je povezao s namjerom da s njom ostvari spolni odnos što dokazuje razvoj događaja. On se s njom u kamionu, nakon što je povezao nije samo zezao, nego je u jednom trenutku zaustavio kamion i prešao na stranu suvozača na kojoj je sjedila nesretna Antonija. Nakon što ju je pokušao silovati ona mu se opirala, odbacivala ga je nogama uslijed čega je, kako je vještačenjem utvrđeno oštećen i vjetrobran na kamionu.
U svom iskazu, nakon što je uhićen u bijegu u Bosni i Hercegovini , Paravinja je priznao ubojstvo i opisao sve što s ei kako dogodilo i većina njegovog iskaza se potvrdila u izvođenju dokaza i vještačenjima osim njegove prvotne tvrdnje da je tijelu ubijene Antonije bacio u jezero Brljan . Kasnije su ostaci ubijene maloljetnice godinu i pol dana nakon ubojstva nađeni na posve drugom mjestu, u Gorskom kotaru, ali sutkinja je zaključila da je Paravinja izmislio mjesto na kojem se riješio leša kako ga tu ne bi našli i kako onda, po principu ako nema tijela nema dokaza ne bi mogao biti niti osuđen.
Zanimljivo je da je kombinirano vještačenje u koje su bili uključeni pozivi na mobitel, nadzorne kamare koje su prisutne na autocesti, benzinskim crpkama, trgovačkim lancima utvrdilo Paravinjino kretanje iz minute u minutu i da se mnogo toga poklopilo s njegovim prvotnim priznanjem pa bi se moglo zaključiti da mu je tehnologija došla glave. Najšokantnije u obrazloženju presude svako su bile činjenice o tomu da je Paravinja s mrtvim tijelom Antonije, skrivenim na gornjem ležaju i kabini tegljača došao po robu u Ogulin, nakon što je ubio Antoniju i da to nitko nije primijetio, a tek ju je nakon toga izbacio iz tegljača i to na odlagalište životinjskog otpada. Najšokantniji je u obrazloženju presude bio opis pronalaženja njezinog tijela na tom odlagalištu i činjenica da je Antonijin leš bio izložen divljim životinjama te da su njezini ostaci otkriveni nakon što je jedna seljak na ugibalištu uz put kojim s vozio primijetio ljudsku lubanju.
Sve su svemu Sudsko vijeće je ocijenilo da je Paravinja ukrcao tada maloljetnu Antoniju u kamion s ciljem da s njom ima spolni odnos, a da ju je nakon njezina opiranja spriječio da pobjegne i ubio ju kako se ta njegova nakana ne bi otkrila i kako ne bi bio prijavljen za pokušaj silovanja. Otegotna okolnost mu je bila i to što je već u četiri slučaja osuđen za silovanje i pokušaj silovanja.
Njegova odvjetnica po službenoj dužnosti Ankica Giljanović najavila je da će se žaliti jer da u ponovljenom sudskom postupku nije izveden niti jedan novi dokaz.
