Preminuo je veliki novinar i urednik te godinama jedno od najprepoznatljivijih lica Hrvatske televizije Damir Matković koji je dvostruko bio vezan za Šibenik jer je po ocu Šibenčanin, a bio je i šibenski zet, suprug kćerke jednog od najvećih Šibenčana Petra Guberine.Osim novinarskog rada bio je izuzetno angažiran i u procesu pluralizacije i demokratizacije hrvatskog krajolika elektroničkih medija i njegovo usklađivanje sa standardima razvijenih demokracija, javlja HND.
- Damir Matković je bio prije svega sjajan kolega, čovjek od kojeg se puno toga moglo naučiti. Istinska televizijska legenda. Ponosni smo što je 40 godina bio član HND-a. Velika hvala za sve što je dao za našu profesiju. U svoje ime i u ime HND-a a upućujem iskrenu sućut obitelji i prijateljima, rekao je u povodu smrti uvaženog kolege Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a, čiji je aktivni član Matković bio od daleke 1985. godine.
Zagrebački Dalmatinac, kako je i sam sebe volio predstavljati, rođen je u Zagrebu 26. siječnja 1952.,od majke iz Novalje na otoku Pagu i oca iz Šibenika, poznatog hrvatskog povjesničara Hrvoja Matkovića. U rodnom Zagrebu nakon osnovne škole upisao se u XV. matematičku gimnaziju s čvrstom namjerom da gradi brodove koji su mu bili opsesija još od najmlađih dana. No brodograditeljem nikada nije postao jer mu se u 17. godini u život nepovratno uplela televizija. Naime, kao učenik trećeg razreda gimnazije 1969. napisao je dramski tekst koji mu je otkupila Televizija Zagreb i krenuo je sasvim drugim pravcem.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s odličnim je uspjehom diplomirao komparativnu književnost i fonetiku. Na televiziji je počeo raditi kao novinar-suradnik u Dječjem programu Radio Zagreba. No istovremeno je bio kao studenta fonetike fasciniran neograničenom mogućnošću ljudskog bića da već u najranijoj dobi bez ikakvih problema nauči bilo koji jezik. Uvjeren da jezik presudno strukturira viđenje svijeta oko nas i da u svakom jeziku svijet izgleda ponešto drukčije, naumio se posvetiti znanstvenom istraživanju procesa učenja jezika. Zato je sedamdesetih godina pet godina proveo u Liegeu i Parizu kao profesor hrvatskog jezika i kulture djeci naših "radnika na privremenom boravku u inozemstvu", kako se to onda govorilo.
Početkom osamdesetih ponovo dolazi na televiziju i na audiciji za novinare Televizije Zagreb pokazuje najviše umijeća od svih kandidata te će ostatak radnog vijeka provesti kao televizijski novinar, urednik i rukovoditelj.
