Datum objave: 04. Srpanj 2019

Pročitajte priču "Mali od peškarije" i doznat ćete o Paradi Smrti, Branki Hajki, Ciklonu, Mehi i mnogim drugima

Diana Ferić
Diana Ferić

Stara šibenska peškarija koja se nalazila na mjestu na kojem je sada izgrađen neprimjerni stambeno - poslovni objekt imala je svoj život i svoje svoje osebujne likove od kojim su mnogi postali legende. Znate li tko su bili Parada Smrti, kralj gutača živi rib i vaški od bugava, Ive Pekar, meštar od pidoća i gospodar fronte o peškarije, Andrija, vladar peškarijske mrtvačnice, Čovik Crvene Kose, meštar za za odvojit drob od tila potegom satare od repa priko guzice do glave, Čula, mali od peškarije, Jure, Kamilo i Tome, tri mušketira od jedinog zahoda, Oficiruša, principesa kremenadla od tunjevine , Metod, car gostioničara, Branka zvana Hajdi, Toska, Ruža i Nada Bura, kraljice noći koje prodaju svoj inventar, Mate Ćore Migalo Šumsko Rigalo, gospodar valiža, Marija Po Glave, gospodarica najlon vrećica, Braco, vitez lova oštrica na ruku ispo rive, Pop, vitez lova finih bokuna na morske guje, Ciklon, meštar od tanke tunje, Meho, kralj rampinaša, braća Tuljani i Mihaljević zvan Goca, gospodari mora iliti Neptuni od osti, Joja, veliki meštar za lovit salpe na morsku travu, Laura, kraljica od ugora i parangala od deset iljada udica, Teta Roka Ćorićka, gospoja s fakultetom za solit ribu, Nikola, princ fundaća od kave i Čaruga, princ ćika od cigareta koji je oda ki Napolenon Bonaparte? Ako ne znate doznat ćete u veoma zanimljivoj priči "Mali od peškarije" koju je napisao Šibenčanin Siniša Čular koji je na šibenskoj peškariji proveo djetinjstvo, a ako ste za njih čuli onda će vam biti sigurno drago prisjetiti se i njih i dogodovština vezanih uz njih.

 

Evo jednog isječka:

"Bilo kako bilo mater je otišla u onu svoju kapunjeru i ubrzo se iz nje pronija miris friško kuvane kave. Nisan zna zašto mater kuva kavu jer je prije nego smo krenili popila veliku čikaru Divke i mlika. Ubrzo je miris kuvane kave počeja privlačit ljude. Prvi je doša barba Petar. Barba Petar je bija muž od već spomenute tete Bose. On je bija inkasator. On bi slobodnom procjenom ruba jadne ribare za pet posto šoldi šta su taj dan zaradili. Tu bi uvik bili pusti konfužjuni, a znalo se i dobro zaratit između inkasatora i ribara. Jednima je bilo malo, a drugima bi bilo puno. Zato bi se inkasatori minjali svaku šetemanu. Vjerojatno šta je normalnom čoviku bilo dosta jedna šetemana boravka u ponekad nesnosnom mirisu nefriške friškine, a i vjerojatno da bi se zaboravile svađe i pripiranja. Bili su tu još i barba Miro, Zoran, Ante, Todor i još neki kojima nisan zna imena. Svi su se oni minjali samo je moja mater stalno bila tamo. Svecom i petkom osim Nove Godine, prvog od maja i još kojeg praznika.

 

Poslin barba Petra na peškariji se pojavija jedan neobičan čovik. Taj je ritko priča, a puno je volija ist živu ribu. E' ki prava galebina. On bi pogledom po kašetama tražija koji mali bokunić prvenstveno male lignjice i krivce. Kad bi ih ugleda onda bi kulturno zapita jel more uzest, a ribari bi mu velikodušno davali i sa gropom navrv želudca gledali kako kusa. Volija je ovaj manit i druge stvari. Jedanput su ga činili da za tri šolda poide dvi uši od bugve. Siroti čovik se skoro zadavija kad je jedna uš nezadovoljna šta će je izist vrcila u dušnik. Tako se taj bidni Ante kojeg su svi Dolačani i ini od milja zvali Parada Smrti skoro zadavija. Parada mu je vjerojatno bilo prezime, al nisan siguran. Al bilo kako bilo kružila je priča da bidni Ante noću nije spava. Spava je po danu, a kad bi pa mrak ovaj bi ka grof Drakula izlazija vani pa bi lunja priko rive i kolodvora i ko zna kojih štacija, te bi svoj noćni put završava na peškariji. O njemu je kružila jedna jezovita priča. Pričalo se da je za vrime rata tamo na Neretvi zarobija jednog Talijanca. Anti su Talijanci pobili skoro cilu familiju jer je ovi iša u partizane. Ovi ga je molija da ga ne ubije al ovaj nije moga suzdržat svoj bis pa ga je beknija. Kažu da mu je netom prije nego će ga macnit ovi reka da ako ga ubije više nikad neće mirno noću spavat. Eto kako stvari stoje pritnja se ostvarila. Sama peškarija se dilila u dvi zone..." 

Tu priču možete pročitati u novom internetskom broju časopisa Volim Šibenik na :

https://issuu.com/volimsibenik/docs/volim__ibenik_no33


 

Iz kategorije: Volim Šibenik