Šibenik je jedno od najljepših prizorja Dalmacije. Propinje se on amfiteatralno i teatralno okolo srednje velike piramide na čijem je vrhu starovremena tvrđa. Ljepota mu se očituje s mora. Najljepši je kada je voda Krke što ga oplakuje mirna pa se u njoj zrcali i svak će mislit da se sam svojoj ljepoti kao neki Narcis divi. Napisano je to o Šibeniku nepoznati putnih krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća, a čitajući njegov putopis svatko tko ima veze sa Šibenikom mora biti ispunjen ponosom. Uživajte!
S mora mu se prilazi kroz kanal tako uzak i strmokamen da se putniku koji je prvi puta tu čini kao da se provlači kroz rekbi nordijski fjord i da ge čaka susret sa strašnim Vikinzima, a ne pitomim, ali glasnogrlim Šibenčanima koji riječima povazdan grme ko olujni vali o stijenje, a milo šapću samo kad se utječu svojim lijepim, statistim ženama mila lica, uska struka, a onako muški velikih i tvrdih ruku, piše taj oduševljeni putopisac.
Zabrana slikanja oku ugodnog, a duši milosladnog blaga
Šteta je neprežalna što je Šibenik još zarobljen u ratne svrhe. On je treća važeća bojnopomrska naša luka pa putnicima dok mu prilaze s mora, već kad se otisnu od Zlarina, nije dopušteno slikati ništa od sveg tog oku ugodnog, a duši milosladnog blaga. Šibenik broji okolonaokolo neki kažu 15 , a neki 17 tisuća duša. Većma su to Hrvati katolici, ali Šibenčani su Vam čudni pa ćete tu naći katolika koji se priznaju potomcima Srba, pravoslavaca odanih Rimu, grčkoistočnijih Srba koji se ćute Hrvatima, čistih Srba pravoslavaca s nesrpskim imenima, ali i Hrvata koji kao Srbi slave spomen kućne slave. Time se putnik ne treba zamarati jer Šibenčani o tome s veseljem pričaju i ističu si kao vrlinu.
Kad ovdašnje ljude stisne oni se bezsramotno olakšaju
Grad je dosta uredan i nije neuredan. Ima lijep perivoj, vodovod, javne česme, smeća po glavnim ulicama nema, ali u skrovite, sjenama skrite i one nepopločane labirintozne ulice nije zgoreg izbjeći jer kad ovdašnje ljude stisne oni se tu bezsramotno olakšaju pa nesretnike koji tamo nalutaju zaskoči opak sumporni smrad užeglih fekalija koji grize za oči. Ipak, Šibenik već duže od četvrtine stoljeća ima električnu rasvjetu i zdravu vodu. Vidi se da je to grad kojim se marno upravlja. U njemu sve vrijedi vidjeti, a posebno stoljetgradnu skupocjenu katedralu, jednu od najkrasnijih crkava cijele Dalmacije. Lijep je spomenik slavnom Tommasseu, diki Šibenika tamo na morskom prilazu đardinu. Preporučljivo je zaći u teatar Mazzoleni i kada nema predstava jer se ima što vidjeti.
Gospoda seljaci idu u teatar na seriozne predstave i opere
Sijaset je najkrasnijih mjesta za sjesti i popiti kavu ili čašu dobrog vina zapjenjenog sodom ili čašu vrsnog Sarajevskog piva. Najljepše je pred kavanom na Poljani, ali samo kada ne puše sjeverac koji diže prašinu s prostrana trga kojeg šibenska gospoda i dame, ali imućni prosvijećeni šibenski težaci polagano nogu pred nogu uvečer obilaze čineći se kao da nekuda považno idu, a zapravo nikuda ne idu nego samo hode, prosiplju riječi, ljubezno se pozdravljaju i dijele damama ponizne rukoljube. To čine oni koji se misle gospodom, dok oni koji se misle i nose kao težaci hode uspravno i nikome se ne klanjaju, a ponajmanje ženama. Tu je zbilja zgodno uvečer stati i gledati ono što se drugdje ne može vidjeti, a to je kako ovdje ima seljačke gospode koja znalački ide u kino gledati amarikanske, njemačke i talijanske filmove, ali i još veće gospode seljaka koji idu u teatar gledati ne samo burleske i komedijaše nego i seriozne predstave pa čak i opere, a k tome razumije talijanski i njemački!
Obilna brojnost javnih dama kojima se Šibenčani ponose
Na obali je svijet drugačiji. Tu se ćuti da je Šibenik važna morska luka iako se zna da stoluje na obali rijeke. Duž obale je vreva svakojaka naroda, a da je zbilja važna luka ne vidi se toliko po brojnosti velikih i važnih brodova koliko ko obilnoj brojnosti nediskrecijoznih, ali gracijoznih javnih dama. Učinila mi se presmionom pomisao, ali je svejednako bilježim jer sam njoj ne mogu umaći, da se Šibenčani svojim javnim damama ponose za razliku od svih drugih, a posebice Spljećana i nedajbože Zadrana koji ih se sramno stide. U svakom slučaju one se u Šibeniku ne kriju niti im se Šibenčani s puta uklanjaju nego ih ljubezno i pristojno pozdravljaju i s njima se ophode kao s korisnim bićima.
U Šibeniku se zbiljski i istinski dobro jede
U Šibeniku je lijepa i sudbena palača, ali je nije vrijedno truda dotamo potezati jer se ima puno drugog za vidjeti, a bogami i kušati jer se u Šibeniku zbiljski i istinski dobro jede, a mirisne hrane od koje sline same cure, zubi trnu, a nosdrve se šire kao škrge u riba u obilju je za nepovjerovati. Još je više za nepovjerovati kako i koliko Šibenčani jedu između doručka i ručka i koliko su svog vina jakog kao da ga prave za divove i kiklope, u stanju popiti, a da im se ne vidi!
Šibenske gostione i restorani na obali nude odličnu ribu ponajprije krasne zbace, a oni kojima je milije meso moraju zaći ulicom od kazališta do stare crkve sv. Krševana jer tu je sva sila pečene svinjetine, janjetine i drugog masnog obilja.
Kava nigdje nije dobra, a posluga bi mogla biti i urednija i uljudnija, ali čini se namah da to nikome ne smeta kao što nikome ne smeta ni tarifni nered. Zvaničnih cijena nema ni za jednu uslugu pa s dotičnicima kao što su nosači prtljage, iznajmljivačima zaprežnih kola ili automobila pa i čamaca s motorima kao i onima koji mame goste u svoje barke s kojima ih voze do kupališta oko plaćanja treba dogovarati. Srećom cijene nisu pretjerane pa izlet u okolicu ne traži velika davanja, a ima se što vidjeti.
Šibenik – dalmatinski odličnik
Onom kojem se ne ide brodom ili autom do krasota slapova rijeke Krke kod Skradina ili željeznicom čak do brdina dinarskijeh Alpa ponad Knina, a ne poteže mu se ni do najstarijeg dalmatinskog mjesta Skradina ili jedne od najljepših ležacija Dalmacije, otoka Zlarina, dovoljno je uspeti se na brdo iznad grada odakle se baca pogled na svu njegovu ljepotu i dosita se nasiti mora u kojem se ukazuje 76 njegovih otoka, otočića i školjića među kojima krasotom sjaju Primošten i Rogoznica.
Za odmor i noćenje Šibenik je dalmatinski odličnik. Ima dobrog smještaja kod šibenske gospode koja i sama često putuje do Beča, Pešte, Venecije i Rima pa zna što i kako putniku treba, a kome je draži luksuz tu su velebni hoteli „Krka“ i uz njega hoteli „Velebit“ i „De la Ville“. Svaki od njih ima odličnu restauraciju i tu se uz čašu neizbježnog šibenskog crnog vina može odmarati u društvu veselije i gostoljubivije šibenske gospode.
Tako je po danu, ali ima Šibenik štogod reći i uvečer. Kada sunce zađe putnik raspet biva izmeđ onog što mu se nudi pa ne zna kud bi i gdje bi prije jer je u isto vrijeme toliko toga na raznim mjestima.
Europejski jazz u grand hotelu „Krka“
Većina u šibeniku gostujućih duša s prvim mrakom požuri zauzeti mjesto na terasi grand hotela „Krka“. Taj hotel ima prvoklasnu kavanu i restauraciju, odličnu kuhinju, zimi je grijan centralnim grijanjem, a ljeti ima svježine od promaje. Sobe mu imaju kupaone, a dame mogu unajmiti sobu koja im služi samo za toaletu i preodijevanje. Tu je sva sila domaćih i stranih vina, a diči se i Sarajevskim pivom. Usluga je bezpriekorna, a posluga se vrednuje samo 10 posto iznad cijene. Taj je hotel na najboljem i najprometnijem položaju u gradu i svatko želi biti viđen da je tu jer tako daje do znanja da zna što u Šibeniku vrijedi, a i sam se potvrđuje u svojoj valjanosti, vrijednosti i bjelosvjetskoj uljuđenosti. Uznad i povr svega toga grand hotel „Krka“ ima što nitko drugi nema – odličan jazz svake večeri! Na vrhuncu večeri jazz za ples svira vrsna europejska Müller – Strelly jazz kapela, a prije toga goste zabavljaju domaći svirači jazza, šlagera i najnovijih svjetskih plesova uvezenih iz Amerike koje šik šibenske dame uređene po zadnjoj modi plešu tako glatko i strasno kao da su s njima rođene .
Slatke ljubavne pjesme u Docu
Za većinu je daklem grand hotel „Krka“ prvi i najvaljaniji večernji izbor, ali oni kojima nobl moda, jazz i prikazivanje u modernosti nije u prvom planu idu na suprotnu stranu, tamo gdje je onaj dio Šibenika koji se zove Dolac. Taj Dolac vidi se samo s morske strane. Preko dana tu nema nikoga. Oni koji žive u Docu obdan su na drugoj obali šibenskog zatona gdje su im zemlje i stanovi. Svakog jutra iz Doca prema drugoj se obali otisnu desetine lađa na dva četiri ili šest vesla. S druge strane su vinogradi, polja i masline Šibenčana iz Doca pa zato u Docu nikoga nema, rekbi da je izumro. Ali obvečer Dolac je za poželit. Posuda je živo, a sve zvoni od muške pjesme. To Dolački mladići nakon teška rada pjevaju uglas pod prozorima izabranica srca onih među njima koji su naumili neku djevojku oženiti. Djevojke kojima oni pjevaju otegnute, slatke ljubavne pjesme ostaju skrivene. Pjevaju nekako neobično, suzdržano, a opet medno. Milina ih je slušati.
Dolačke kraljice ljepote
Ali ne znaš je li veća milina slušati dolačke momke kako milostrasno pjevaju ili im gledati prelijepe seljanke koje oni odmilja zovu kraljicama. Ako neku curu nazovu kraljicom onda se ona tako i obnaša, tako se drži, a tako i hoda. Nije lako izboriti se ni da te osmijehom nagrade, a kamo li s njima prozboriti, al da ih je lijepo gledati onako uznosite, rumene, zdrave i čiste to je istina zbog koje se ne ide plesati jazz u grand hotelu „Krka“. A i nije samo kraljevstvo njihovo u ljepoti. Iako su neke krasotice sirote ima ih koje se kite biserima i diče dukatima kao da su istinske kraljice. A treba se u tom Docu zateći kad mladi junaci zapjevaju pod prozorom nekoj od kraljica. Kad zabruje i prospu najljepše milozvučje svojih grla teško je otići iz Doca pa mnogi putnik tu zanesen dočeka i rudu zoru.
