Šibenik ni izdaleka nije valorizirao to što je grad Petra Nakić, slavnog graditelja orgulja kao ni to što se u crkvi svetog Frane nalaze njegove originalne orgulja, ali ne bi bilo dobro i da svoje slavne sugrađane i njihovo djelo bezočno eksploatiramo i komercijaliziramo kako su to, koristeći ime Petra Nakića, napravili Talijani i to novcem iz EU fondova.
Kada bismo slijedili njih, da se našalimo, mogli bismo iz EU fondova zatražiti novac da se u crkvi sv. Frane postavi fast food štekat, a jedinstvene Nakićeve orgulje prenamijene u napravu za točenje bezalkoholnih napitaka i piva.
Šibeniku je s neskrivenom zavišću pa i rezignacijom zbog vlastite nesposobnosti, primljena vijest da je talijanski grad gradu Corno di Rosazzo dobio iz fondova Europske unije, koliko znamo, oko dva milijuna eura za obnovu i uređenje kuće koju je njegova gradska uprava 1720. godine darovala Petru Nakiću zato što nije imala novaca da bi mu platila popravak i obnovu njihovih crkvenih orgulja. Nakić je u toj kući, vili Cabassi jednoj od prvih venecijanskih vila u pokrajini Friuli, stanovao do 1759. godine. Ta lijepa i elegantna vila bila je gotovo dva i pol stoljeća napuštena i devastirana, a 2010. godine otkupilo ju je grad Corno di Rosazzo, te koristeći ime i ugled Petra Nakića i njegov doprinos talijanskoj i europskoj glazbenoj umjetnosti, obnovio uz izdašnu pomoć europskih fondova. Vila Cabassi, postala je Villa Nachini Cabassi. Osim novcem iz EU fondova projekt su financijski pomogli jedan proizvođač stolica iz toga kraja te tamošnji vinari.
Svečanosti i počasti
Na svečanost otvorenja obnovljene kuće Petra Nakića u gradu Corno di Rosazzo bili su pozvani predstavnici Nakićevih rodnih Bulića i Grada Benkovca. Izaslanstvo Grada Benkovca bilo je, kako je ocijenjeno u Hrvatskoj, „počasni vinovnik svečanog događanja u Corno di Rosazzu, gradu u općini Udine, u talijanskoj regiji Friuli - Venezia Giulia, a povod za putu u Italiju i ugošćavanju na najvišoj razini s druge obale Jadrana bio je don Petar Nakić, svjetski poznati graditelj orgulja i osnivač venecijanske škole graditelja orgulja u 18. stoljeću, podrijetlom iz benkovačkih Bulića“.
-Prelijepo smo dočekani i osjećali smo veliki ponos što je don Petar podrijetlom iz našega kraja. Nazočili smo sjednici Općinskog vijeća Corno di Rosazzo na kojoj je izglasano ime Ville Nachini Cabassi. Osobno sam dobio čast da se i obratim vijećnicima, a domaćinima smo darovali medaljon s likom velečasnog Nakića, rad kipara Tomislava Kršnjavija, izjavio je tada Branko Kutija, gradonačelnik Benkovca, te dodao da su Benkovac i Corno di Rosazzo uspostavili prijateljske veze, te da će Hrvati biti pozvani na tamošnji veliki sajam vina.
Svaka čast
I što se drugo tada moglo reći osim, svaka čast Talijanima koji su znali, htjeli i umjeli ime i djelo našeg don Petra Nakića na kojeg smo tako ponosni, predstaviti Europi i dobiti novac za ostvarivanje jednog vrijednog i ambicioznog kulturnog projekta? Mi smo se i dalje mogli busati u prsa da je Nakić rodom iz Bulića, da u Šibeniku postoje jedine njegove izvorne i u cijelosti sačuvane orgulje, da Šibenik ima najveći broj povijesnih orgulja i čuvenu, priznatu i respekta vrijednu Orguljašku ljetnu školu, da su Hrvatska televizija i Društvo za promicanje orguljske umjetnosti snimili izvanredan dokumentarni film „Ponizni graditelj orgulja don Petar Nakić“, da u Varaždinu djeluje Orguljaška zaklada za održavanje i revitalizaciju orgulja kao značajne i vrijedne sakralne baštine „Don Petar Nakić“ te da Grad Rab ima prestižni i svjetski poznati orguljski festival koji nosi ime Petra Nakića, ali novac su za Petra Nakića dobili spretni i poduzetni Talijani. Mogli smo se tješiti tek mišlju da su grad Corno di Rosazza i Europa prepoznala u našem don Petru Nakiću zaslužnu ličnost bitnu za europsku kulturu i civilizaciju.
Hlađenje i revolt
Bilo je, dakle, logično očekivati da će grad Corno di Rosazzo novcem EU i ulaganjima svojih poduzetnika vilu Cabassi, koja je dobila ime Villa Nachini Cabassi, urediti kao muzeja ili memorijalnog centra Petra Nakića ili multimedijalni kulturni centar u čijem će središtu biti sakralna glazba, orgulje kao baština europskog značaja i djelo Petra Nakića. Ali, bili smo u zabludi. obnovljena je i uređena. Umjesto tih očekivanih sadržaja u Villa Nachini Cabassi nalaze se restoran, vinoteka, fast food, american bar, diskoteka, još neki ugostiteljski sadržaji i turistički info punkt. A Nakić? Što je s Nakićem? Zar njega tamo nema? Ima. On je postao MC Nachini, odnosno hrvatski rečeno – hamburger na jelovniku ville Nachini. Doduše hamburger od kvalitetnog komada black angus govedine, cheddar sira, pancete, feferona i pomidora vrijedan 10 eura, ali ipak samo običan fast food. Orgulje u Vila Nachini Cabassi nije moguće ni čuti ni vidjeti, kao ni u mjesnoj crkvi. Doduše, kako smo doznali tražeći informacije o Nakiću i njegovim orguljama koje smo kao turisti željeli vidjeti i čuti u Corno di Rosazzariu, postoji jedna knjiga koja govori o Nakiću....
Hamburger mc don Nakić u crkvi sv. Frane?
I tako je naš slavljeni i hvaljeni, naš ponositi don Petar Nakić, postao MC don Nakić. Možda bi vrijedilo poći u Italiju kušati kakvog je okusa taj hamburger koji nosi ime Hrvata kojim se njegova domovina osobito ponosi, a možda bi trebalo službeno reagirati pa zamoliti grad Corno di Rosazzo da, ako već Nakića u vili Nakić nema, barem hamburger dobije neko drugo ime. Možda MC Cabassi?
A možda bismo mogli, poučeni tim iskustvom trebali od Europske unije zatražiti novac da se u crkvi sv. Frane u Šibeniku, svetištu prvog hrvatskog sveca Nikole Tavelića, postavi štekat za prodaju hamburgera s Nakićevim imenom i imenima ostalih slavnih i uglednih hrvatskih znanstvenika i umjetnika, a jedinstvene Nakićeve orgulje prenamijene u napravu za točenje bezalkoholnih napitaka i piva?
Barokni genije Petar Nakić
Don Petar Nakić u povijesti hrvatske, talijanske i europske glazbe poznat je kao Petar Nakić Šibenčanin, odnosno u Italiji kao Pietro Nachini, Pietro Nanchini i Pietro Nachihc. Rodio se u Bulićima, 1694. godine, a umro je u Coneglianu 1769. godine. Bio je osnivač i najuspješniji predstavnik venecijansko - dalmatinske škole graditelja crkvenih orgulja i orguljarske umjetnosti 18. stoljeća. Nakić se za orgulje i njihovu konstrukciju počeo zanimati u Šibeniku u kojem je ušao u franjevački red i gdje je studirao filozofiju. Znanje je usavršio u radionicama talijanskih graditelja orgulja, ali je brzo stekao glas vrsnog stručnjaka i umjetnika pa je u Veneciji otvorio vlastitu radionicu za njihovu izradu. Barokna crkvena glazba, zahvaljujući njegovim genijalnim instrumentima, uzdigla se do najviših umjetničkih dosega. Pretpostavlja se da je između 1729. i 1769. godine izgradio između 350 i 370 orgulja.
Šibenik je grad s najvećim brojem povijesnih orgulja u Europi. U užoj jezgri starog dijela Šibenika nalazi se čak osam takvih glazbenih instrumenata. Posebnu vrijednost, uz najstarije obnovljene i upotrebljive orgulje u Hrvatskoj iz 1762. godine u crkvi sv. Duha, imaju jedine izvorne i u cijelosti sačuvane orgulje Petra Nakića u crkvi sv. Frane. U ljepoti zvuka izvornih orgulje Petra Nakića moguće je uživati i danas posebno tijekom tradicionalne šibenske Orguljaške ljetne škole i Dana orgulja u Šibeniku koji se održavaju od 1993. godine.
