Mladi bračni par iz Šibenika, suprug M.I. od 20 ljeta i supruga R.I. koja je ove godine napunila 18 ljeta, pokrenuli su novca radi najsablažnjiviji posao usluga slobodne ljubavi. Počeli su tako da je suprug išao iz Šibenika u Split kao agent i dovodio odatle svojoj maloljetnoj ženi imućne ljubavnike. Ubrzo se to pročulo pa im je posao procvjetao pa je suprug prodajom ljubavi svoje žene zaradio bogatstvo i zaposlio još 10 mladih uslužnica ljubavi! Za manje od godinu dana okupili su stalnu klijentelu od preko stotinu muževa iz boljih društvenih krugova.
Tražeći još veću zaradu, supružnici su na pazaru i drugdje počeli snubiti ne-vine djevojke da pristupe u njihov posao slobodne ljubavi i zarade za miraz.
Tko zna dokle bi to stiglo da se vlasnici legalnih javnih kuća u Šibeniku nisu pobunili protiv nelojalne konkurencije i prijavili je redarstvu. Redarstvenici su taj najsablažnjiviji uslužni posao za koji se ikada čulo, odmah prekinuli. Supružnici su uhićeni, a u njihovoj kući je pronađeno dvanaest mladih djevojaka iz Splita i Trogira, kao i jedna djevojka iz dobrostojeće šibenske obitelji.
Olga Tomić, Marica Perko, Kovačić Luca, Ivanka Padovan rečena Ridulin, Marija Bonačić i Marija Kuzmanić izjavile su redarstvu da ih nitko nije na prodaju ljubavi prisiljavao, da se s njima dobro postupalo, da su zaradile više nego što im je bilo obećano i da nisu ni pomislile da rade nešto nezakonito.
Priča se da djevojke koje su pružale usluge u šibenskoj kući slobodne ljubavi dolaze iz dobrih obitelji i da nisu bile sklone raskalašenom životu. ( Objavljeno u splitskim novinama 1929. godine)
Ljubav siromašne služavke Anice i još siromašnijeg čistača cipela Perića
Anica Morača, cura iz Tisnog kod Šibe¬nika, prije pet godina, u proljeće 1920. godine, radila je kao služavka u Šibeniku. U Šibeniku se u nju smrtno zaljubi tamošnji općinski poslužnik Perić. Anica mu je ljubav uzvratila, ali do vjenčanja zaljubljenih nije došlo jer su njeni roditelji tražili za svoju kćerku bolju partiju nego li je taj siromašni poslužnik. Tužni Perić, misleći da je zauvijek izgubio svoju ljubav, ode iz Šibenika u Split. Prošao je kroz sve zanate i alate, ali nije imao sreće pa postane još siromašniji i padne na jadnu stepenicu javnog čistioca cipela. Bio je tako bijedan da je živio u jednoj buži ispod skala, tako tijesnoj da u njoj nije mogao spavati ispruženih nogu.
A onda, čudo sudbine. Dobije Anica posao služavke u Splitu i kao u romanu jednog dana ide ulicom i koga će sresti nego svoju ljubav, svog Perića! Pet godina je prošlo kako se nisu vidjeli, a ljubav im plamti istim žarom. Jedne noći iščezne Anica iz kuće svog poslodavca, a ovaj je stade tražiti. Ode na redarstvo i tamo sazna da je netko već prijavio nestanak služavke Anice. Ni on ni redarstvo nisu odustajali. Tražili su nestalu djevojku. Jednog dana je nađoše sretnu, stisnutu uz svog dragana, čistača cipela, u izbi ispod skala.
Anica je na redarstvu ispričala sav svoj život, svoju ljubav i petogodišnju čežnju za svojim izabranikom Perićem. Kada ga je našla, kazala je, ništa joj više nije bilo važno osim da živi s njim pa makar i u mračnoj rupi ispod skala. Da je ne bi tražili roditelji koji su joj našli bogata ženika, prijavila je redarstvu sama sebe da je nestala. O ovoj ljubavi priča se po cijelom Splitu i Šibeniku, a riječi hvale pale su i na račun Aničina poslodavca koji joj je ponudio da se vrati k njemu i dao joj veću plaću da se skrbi o Petriću dok ne nađe posao. (Objavljeno u Šibeniku 1925. godine)
