Nikica Vučenović, ovih je dana vrlo zaintereisrao Šibenčane svojim predavanjem o šibenskoj komunalnojj galiji sveti Juraj koja je sudjelovala u Lepatnskoj bitki . No to je tek mali dio onoga čime se bavi taj 54 – godišnji inženjer brodogradnje. Hobiji s mu i modelarstvo, astronomija, fotografija, znanost, povijest, online studiranje i kreativno igranje brojevima i tvrdi da je sve je lako ako radiš ono što voliš.
Putovati svijetom, što je većini ljudi životni san, svakodnevica je šibenskom inženjeru strojarstva i voditelju ureda Hrvatskog registra brodova Nikici Vučenoviću jer je njegovo radno mjesto doslovno cijeli svijet. On je profesionalni globetrotter koji najčešće tek dan dva unaprijed dozna na koji će kontinent ići na posao i hoće li pauzu za marendu, ako je uopće dobije, imati u Indiji, Južnoafričkoj Republici, Kanadi ili Maleziji. Unatoč tom dinamičnom profesionalnom životu nije se odrekao ni jednog od svojih hobija, aviomodelarstva i fotografije, online svemirskih fakultetskih programa, astronomije i izučavanja povijesti znanosti kao ni dobrotvornog rada kao član šibenskog Rotary kluba, a piše i poeziju. Manje je poznato da je on glavni krivac za projekt izgradnje replike šibenske galije iz Lepantske bitke koja bi trebala biti izgrađena za turističku namjenu. Najkraće, Nikica je pravi špiritus movensa, a u šibenskoj lokalnoj zajednici mogao bi širinom i bogatstvom svojih interesa biti suvremeni ekvivalent renesansnom homo universalisu. Veći dio onoga što radi ostaje zatvoreno u njegove privatne okvire jer je riječ o skromnom, samozatajnom čovjeku koji na pitanje zašto nije jače prisutan u javnosti kaže da kako nije siguran da to što ga zaokuplja i čime se bavi zanima neki veći broj ljudi.
Brodomodelarstvo kao trajni usud
-Priznajem, moj je posao zaista specifičan jer mi je radno mjesto doslovno cijeli svijet. Rijetko kad se dogodi da više od sedam dana unaprijed znam kamo ću ići raditi. Putujem na posao na sve kontinente svijeta zato što je Hrvatski registar brodova u kojem sam zaposlen klasifikacijska kuća koja svoje usluge tehničkih pregleda brodova nudi na globalnom tržištu na kojem su više praksa nego iznimka situacije kakvu smo nedavno imali. Na Cipru obavljali tehnički pregled broda čiji je vlasnik iz Libije, posada mu je iz Egipta, plovi pod zastavom Saint Vincent Grenadini, management je iz Grčke, a Hrvatski registar brodova mu izdaje papire za plovidbu, sažeo je Nikica Vučenović neobičnu narav svog posla, te dodao nije slučajnost to što se bavi baš brodovima. Brodovi ga prate od najranijeg djetinjstva. Oduvijek je bio njima fasciniran pa se i brodomodelarstvom, koje je postalo njegov usud, počeo baviti još u osnovnoj školi. Uz aviomodelarstvo i fotografiju, kojima se također počeo baviti još u djetinjstvu, brodomodelarstvo ga jednako zaokupljali i danas, a nije ga napustio ni nakon što se u srednjoj školi zarazio astronomijom, pa čak ni kada mu je u zrelijoj životnoj dobi strast postala i znanost, posebno povijest znanosti.
Galija sv. Jurja
Zaljubljenost i upućenost Nikice Vučenovića u brodove, povijest pomorstva i brodove donijela je i neke sasvim neočekivane pa čak i spektakularne plodove. Grad Šibenik, kao što je poznato, priprema projekt izgradnje šibenske komunalne galije „Sv. Juraj“ koja je sa šibenskom posadom sudjelovala u jednoj od najznačajnija povijesnih pomorskih bitaka, u Lepantskoj bitki koja je 1571. godine odlučivala o sudbini Europe. Glavni krivac što je do toga uopće došlo upravo je Nikica Vučenović. On je na jednom predavanju koje je organizirala udruga „Juraj Dalmatinac“ otkrio nepoznate detalje o toj galiji pa i gastronomske pikanterije o tomu što su galijoti na njoj jeli i nakon toga se rodila ideja da se to iskoristi za promidžbu pomorske tradicije Šibenika.
-U priči o toj galiji spojio sam povijest Šibenika i povijest pomorstva. Nekoliko godina sam izučavao tu priču o našoj galiji. Ono što sam prikupio i doznao iznio sam na predavanju i na temelju tog se rodila ideja o izgradnje njene replike. Spiritus movens tog projekta je Matija Bumbak, pročelnik Odjela za gospodarstvo i razvoj Grada Šibenika. Na njemu je angažiran projektant Ivan Marinčić iz Vodica koji ima firmu NBI, a ja mu diskretno asistiram. Brod će biti impresivan. Kada su moji kolege u Hrvatskom registru dobili taj idejni projekt drvenog broda 45 metara dužine bili su osupnuti jer se u Hrvatskoj drveni brod tolike dužine zadnji put gradio prije Prvog svjetskog rata. Zaista vjerujem da će ta naša galija zaploviti, naravno ne skroz u izvornom obliku. Svoje sudjelovanje u tom projektu uvjetovao s nekoliko stvari, a prva je da na galiji smije biti nikakav motor nego električni pogon. Silno mi je drago što se radi na tom projektu jer to je komunalna galija koja je gotovo suvremenica naše katedrale i tvrđave sv. Nikole.
Važno je raditi ono što voliš
-Zaljubio sam se kao klinac u avio i brodomodelarstvo i fotografiju i sretan sam što me sve to raduje i danas. Imao sam i sreću da mi je u osnovnoj školi nastavnik tehničkog odgoja bio Anđelo Hajdić, krasan čovjek, koji nas je poticao da se uključimo u Društvo mladih tehničara, da stvaramo, istražujemo i idemo na natjecanja. Po hobijima ostao na razini osnovne škole, ali sve me je to i profesionalno odredilo što mi je drago. Dapače. Smatram da je za svakog čovjeka važno da mu u životu ono što ga zanima i što ga veseli bude glavno zanimanje. Sve j lako ako radiš ono što voliš, ističe Vučenović kojem su neki od njegovih brojnih hobija zaista postali profesija, dok je neke poput fotografije zadržao kao hobi usprkos tome što je ona dio njegovih profesionalnih obveza.
-Fotografiranje mi je draga. Ona me relaksira. Nemam nikakve velike pretenzije, ali zaista volim uzeti fotoaparat u ruke, zamisliti temu koju ću pokušati fotografirati i onda čekati pravi trenutak, prave svjetlosne uvjete, pronaći pravi kut. To je ono što me opušta iako je fotoaparat jedno od mojih sredstava rada i uvijek ga imam u džepu ili torbi. Dobru fotografiju možeš napraviti i ako se nađeš u pravom trenutku na pravom mjestu, a ako u tom trenutku nemaš pri ruci aparat onda je to prava muka. Volim kroz fotografiju isticati ono dobro što je oko nas te posebno slikom ukazivati na one ljepote koje često, nošeni svakodnevnim brigama, nismo ni svjesni. Volim raditi i portrete, rado snimam neke lijepe situacije i događanja u gradu. Fotografija je i važan dio mog posla. Godišnje na poslu napravim oko 15 000 fotografija za potrebe dokumentiranja tehničkih pregleda brodova, ali i usporedbe njihovog stanja s drugim brodovima kao odličnim putom do novih spoznaja i znanja, ističe Vučenović koji je, naravno, dugogodišnji član Foto kluba Šibenik.
Online student
Iako nije znanstvenik, niti ga je zanimalo intelektualno i akademski razvijati se u tom smjeru, Nikica Vučenović se ipak amaterski, ali vrlo predano pa i na znanstveni način bavi astronomijom, a jedna od njegovih većih strasti i preokupacija je izučavanje povijesti znanosti.
-Astronomiju doživljavam kao utjelovljenje Aristotelove ideje da je to kraljica znanosti jer su u njoj sažete sve prirodne znanosti. Ja je doživljavam kao svojevrsnu orijentaciju u prostoru i volim je, igrajući se brojkama, svesti na svakom razumljive odnose i mjere. Recimo, kad bi Sunčev sustav, koji je naša kolijevka, sveli na određene relacije po kojima bi Zemlja bila veličine stolnog globusa, Sunce bi tada bilo veličine Krešimirovog doma u Šibeniku. Ako ga u mislima smjestimo na tu lokaciju onda bi Zemlja bila negdje kod Dalmarea. Volim takve intelektualne igre. Astronomijom sam se počeo baviti u Gimnaziji, ali nisam bio član Astronomskog društva koje je, istina, imalo odličnu ekipu nego sam na tomu radio sam. Najprije sam proučavao literaturu, a onda sam kupio jedan pa drugi teleskop i promatrao svemir sa svoje vikendice u Žaboriću.
Nikica, zato što svemu pristupa na svoj vedar, razigrani, ali ozbiljan i studiozan način, on line student svemirskog programa Aero and Space Rocket Technology na Massachusetts Institute of Technology (MIT). Taj oblik učenja i studiranja mu je tako dobro legao da mu je baš po mjeri i guštu.
Osobna mreža znanja
Studij svemirske tehnologije upisao je nakon što je diplomirao na online studiju računalnog programiranja na jednom univerzitetu na Javi.
-Studirajući na MIT-u dobio sam izravno sliku o tome kako izgleda američko visoko školstvo od načina prezentacije, učenja i rada na primjeni znanja do polaganja ispita. Istovremeno taj mi je studij omogućio izravni kontakt s vrhunskim stručnjacima i znanstvenicima koji bi mi inače bili nedostupni. Primjerice, profesor koji mi drži grupu predmeta Aero spacea je čovjek koji je pet puta letio Space Shuttleom, ima 500 sati leta u svemiru, a doktor je fiziku. Moje online studiranje je po svemu jednako klasičnom studiranju s tom razlikom što fizički nisam prisutan na fakultetu nego komuniciramo putem Interneta. Imam sve studentske obveze, predavanja, vježbi, domaći rad... To je ozbiljna stvar koja traži truda, vremena i volje, ali se isplati.
Naravno u slučaju Nikice Vučenovića sve je to fino povezano i umreženo, sve se suptilno prožima, nadopunjava i na njemu svojstven način spaja u osobnu mrežu znanja povezanu brojkama.
Znanost kao put približavanja vjeri
Brojke, odnosi veličina, usporedbe i izračuni alat su kojim Nikica otkriva nove svjetove unutar starih, nova znanja skrivena unutar postojećih, ali nove, drukčije oblike spoznaje sebe i svijeta oko sebe pa i vjere ako se sve to promatra kroz prizmu astronomije i povijesti.
-Astronomija daje moć orijentacije u prostoru, a povijest orijentaciju u vremenu. Te se dvije znanstvene grane dopunjavaju. Znanost mi je pomogla da se približim vjeri što može zvučati čudno, ali nije. Znanstvena metoda je vrlo strog. Da bi se nešto definiralo kao znanstveni pristup ili znanstveno otkriće mora zadovoljiti određene uvjete, a to znači da to mora biti objašnjivo postojećim zakonima, ponovljivo i provjerljivo. Ako bi sve u prirodi na to sveli onda bi puno toga ostalo neobjašnjivo. Dakle ne možemo reći da takav pristup može sve objasniti. Povijest znanosti je za mene više povijest zabluda. Zašto je Galileo mora završiti kako je završio, zašto su drugi poput Giordana Bruna bili spaljivani? Samo zato što je netko sebi dao pravo da gospodari aktualnom spoznajom kao konačnom istinom, a ona nije i nikada neće biti konačna“, podijelio je s nama svoja razmišljanja Nikica.
Večer pred TV-om je gubitak vremena
Zanimljivo je pa i neobično da Nikica Vučenović nikada nije došao u napast te svoje spoznaje, otkrića, opservacije, rezultate tih svojih žudnje za znanjem i spoznajama i objaviti i podijeliti s drugima.
-Sve to izučavam zbog svoje znatiželje i nisam siguran da su to teme koje zanimaju iole veći broj ljudi pa mi nije ni palo na pamet da nešto od toga publiciram. Moja žudnja za znanjem je moj osobni odabir i s tim sam se toliko zarazio da recimo večer provedenu pred televizorom smatram čistom gubljenje vremena. Meni je to što saznajem fascinantno i ja sebe radi skupljam zanimljive pričice iz povijesti znanosti. Do sada zbilja nisam imao neki poriv da to objavim, ali nikad se na zna. Možda ću jednoga dana to ipak učiniti, kaže i češka se iza uha, a na licu mu se vidi da ga ta ideja privlači i da je u glavi već uključio svoj kreativni stroj.
Obitelj ispred svega
-Od malih sam nogu bio kako se kaže tip profesora Baltazara, dijete znatiželjnog uma sklono znanosti. Otac mije bio je limar, ali znao je svašta raditi. Jedino što se u to vrijeme kupovao u mojoj obitelji i to kreditom, bile su enciklopedije koje sam ja izučavao. Otac bi mi uvijek govorio uči samo uči i rezultati će doći sami. Da su u to vrijeme postojali Internet i Google ne znam kako bi to završilo i u čemu bi zaglavio ili zastranio. Iskreno priznajem, učenje, otkrivanje novih informacija me uzbuđuje i oduševljava, to me ispunjava. Jedino što je iznad toga i što mi više znači je moja obitelj.
Nikica i Njegova supruga Adelma, kojoj je posvetio neke od svojih najljepših pjesama koje ponekada u trenucima osobito suptilnog nadahnuća piše, imaju dvije kćeri koje su krenule njegovim putom žudnje za znanjem. Briljirale su u šibenskoj Gimnaziji. Starija, Dunja radi na važnom projektu razvoja bioinformatike u Velikoj Britaniji, a mlađa Nikolina je uspješna studentica prve godine Medicinskog fakulteta. Sa svojim je kćerima Nikica podijelio svoje afinitete i hobije, pa su im oni postali zajednički. On smatra osobito važnim i vrijednim što je uspio s njima podijelite zajedničke interese kako im se komunikacija na relaciji roditelji – djeca ne bi svela samo na ono jesi jeo, jesi naučio.
Nikica će uskoro privremeno preseliti u angaj u kojem će najmanje mjesec dana voditi ured Hrvatskog registra brodova i nema sumnje da će i tamo naći i prostora i vremena za sve svoje hobije, a nije nemoguće da će se vratiti kući s nekim novim hobijem.
