Datum objave: 16. Rujan 2015

PRENOSIMO:Paško Bubalo o organizaciji života u Šibeniku za Rujanske bitke

Diana Ferić
Diana Ferić

U povodu 24. obljetnice slavne Bitke za Šibenik prenosimo intervju koji je o tim danima za časopis Šibenik tim prije nekoliko godina dao Paško Bubalo, tadašnji predsjednik Skupštine općine Šibenika i član Kriznog štaba, s posebnim naglaskom na organizaciju civilnog života u tadašnjem ratnom Šibeniku:

Kada se iz sadašnje perspektive osvrnete unazad na te rujanske dane 1991. godine kakve Vam emocije bude?

-Kada se sjetim svega što se događalo, kako je tekla bitka i kako je završila u meni se rađaju osjećaji ponosa, zadovoljstva i sreće. Možda sam danas, kada se ima širi uvid u sva zbivanja tijekom Domovinskog rata i uoči njega, svjesniji značaja činjenice da smo uspjeli u odlučnom trenutku obraniti svoj Šibenik i tako spasiti veliki dio Hrvatske kojemu je prijetila izolacija i okupacija. Hrvatska je bila presječena samo tih sedam dana koliko je trajala Bitka za Šibenik. Našom pobjedom mi smo je ponovno spojili, sačuvali je i omogućili joj da se izbori za slobodu.

Rat vas je zatekao na jednoj od najodgovornijih političkih funkcija. Pamtimo vas iz tih dana po staloženosti, miru i sigurnosti kojom ste nastupali. Teško je pretpostaviti ste mogli biti unaprijed spremani za izazove i iskušenja koja Vam je nametnuo rat?

-Nije bilo lako. Nitko nije bio spreman za rat iako smo slutili da je neizbježan. Na te funkcije došao sam iz struke koja nema ni malo veze sa ratom i ratnim događajima, ali eto, trudio sam se najbolje što mogu obnašati dužnosti koje su mi povjerene. Po prirodi sam mirne naravi, a golema odgovornost i težina zadataka pred kojim sam se našao stvarali su od mene u tim trenucima osobu spremnu dati sve od sebe. Osim toga ohrabrivali su i mene moji Šibenčani, naši gardisti i policajci. Ja sam se trudio njima davati nadu i vjeru u pobjedu ali gdje god sam dolazio nailazio sam na odlučnost i hrabrost. Mogu reći da je to ohrabrivanje i učvršćivanje vjere u pobjedu bilo uzajamno.

Kada su tenkovi izbili na most i kada se Šibenik našao u okruženju daleko nadmoćnijeg neprijatelja nije bilo lako vjerovati u pobjedu?Jeste li i Vi osjetili, strah, neizvjesnost?

U prvom trenutku nismo znali kako će sve to završiti. Do prekretnice je došlo u srijedu 18. rujna kada su pale vojarne Zečevo, Kruščica i Smokvica u Rogoznici. Od tog trenutka više nije bilo nikakvih dvojbi da ćemo pobijediti neprijatelja. Domogli smo se teških topova, prevezli smo ih na Jelinjak i u Dubravu i neprijatelj nam više nije mogao nauditi.

Sve civilne institucije u Šibeniku su besprijekorno fukcionirale. Tko je, uz Vas, za to bio najzaslužniji?

-Prvi čovjek bio je Josip Juras koji je obnašao dužnosti predsjednika Kriznog stožera i Izvršnog vijeća Skupštine općine Šibenik. On je davao samopouzdanje čitavom Kriznom stožeru. O Civilnoj zaštiti brinuli su Zdravko Stančić i jedan od mojih suradnika, tadašnji potpredsjednik Skupštine općine Šibenik, Petar Dunđer. Njih su dvojica reaktivirali i uredili skloništa. Za besprijekorno funkcioniranje zdravstva zaslužan je dr. Zlatko Dujić sa svojim suradnicima iz tadašnjeg Medicinskog centra Šibenik, opskrbu domaćinstava i naroda u skloništima svim potrebnim namirnicama organizirao je Maksim Brkić sa svojim ljudima iz tadašnjeg trgovačkog poduzeća Šibenka, Crveni križ je vodio Dane Šalinović, Elektru Ante Piljac i Neven Bubrić, Čistoću Špiro Kljaić, pekaru Krka Višnja Cukrov.Cijeli grad je funkcionirao odlično. Nije bilo nestašica i problema. Sve komunalne organizacije, a posebno vatrogasci i bolnica, odigrale su značajne uloge u obrani Šibenika. Građani su bili mirni, osjećali su se sigurno onoliko koliko je to moguće u ratu, nije bilo panike... Uspješno smo to odradili. Mislim da je Bitka za Šibenik dobivena, između ostaloga, i zahvaljujući odličnoj koordinaciji vojske, policije i civilnih institucija i službi. Drago mi je da je sve to dobro funkcioniralo. Podsjetio bih i da je tada i općinska Skupština funkcionirala besprijekorno. Na vlasti je bio HDZ ali nije bilo nikakvih razlika u stavovima, oporbenih sučeljavanja i nesuglasica oko bilo kojeg pitanja obrane Šibenika i Hrvatske. Bili smo složni i jedinstveni bez obzira na politička opredjeljenja.

Šibenčani su tih dana pokazali izuzetnu hrabrost i domoljublje, nije bilo ni sjene današnjeg općeprisutnog pesimizma. Što je po vašem mišljenju u tome bilo presudno?

Da, Šibenčani su tih dana bili pravi hrabri domoljubi. Mislim da je presudno važno da se ne zaboravi i da se na to stalno podsjeća da u trenucima kada je neprijatelj nadirao prema gradu, kada je izbio na most iz Šibenika nitko nije otišao. Nitko nije ga nije napustio. Otišlo je, pobjeglo, tek nekoliko obitelji. To je bilo veličanstveno jer su u to vrijeme trajala razaranja Vukovara i drugih gradova. Ljudi su bili svjesni čemu se izlažu ako ostanu u svom gradu. Neki Šibenčani bili su toliko odlučni pokazati neprijatelju da ga se ne boje da nisu željeli silaziti u sklonište. Svi su strpljivo ponosili nedaće, neizvjesnost, zebnju pa i teške vrućine koje su vladale tih dana. Izdržali su. Kada su tenkovi otjerani nastupilo je slavlje. Šibenčani su nahrupili na ulice. Njihova su srca kucala veselo, oči su im sjale od zadovoljstva, a osmjesi nisu silazili s njihovih lica. Tako su zahvaljivali braniteljima i čestitali im pobjedu. No moram reći još nešto vrlo bitno. Nisu samo Šibenčani ostali u svom gradu. U svojim domovima, na svojim ognjištima odlučni braniti svoj zavičaj i svoju domovinu ostali su i Skradinjani, Rogozničani, Vodičani, Primoštenci, Pirovčani, Tribunjci, Zatonjani, Biličani, žitelji Dubrave, Pakova Sela, Unešića... Nitko nije bježao. Oni koji nisu bili na prvoj bojnoj crti pomagali su braniteljima, brinuli za njihove obitelji, prihvaćali i zbrinjavali prognanike. Zbilja sam ponosan na te dane i sve te naše hrabre ljude.

Na koji ste način Vi kao prvi čovjek općine Šibenik, odnosno gradonačelnik kako su vas Šibenčani doživljavali, obnašali svoju funkciju u ratnim uvjetima?

-Zajedno s ostalim članovima Kriznog stožera radio sam u potkopu u Sjemeništu. Tu smo funkcionirali, pratili razvoj situacije, dogovarali se i odlučivali. Kad god je bilo moguće izlazio sam iz potkopa i posjećivao skloništa, bolnicu, branitelje. Glavni organizator svega toga bio je pokojni Božo Marković. On je bio idejni začetnih organizacije obrane i protuudara na neprijatelja. Uz njega tu je i naš Rahim Ademi koji je dobio tu bitku na mostu. Toj pobjedi veliki su doprinos dali i topnici sa Žirja. Oni su djelovali topništvom po Šibenskoj luci i neprijateljevim položajima oko mosta i dali svoj doprinos protjerivanju neprijatelja s prilaza Šibeniku.

Kako tumačite da još nemamo ni znanstvenu ni edukativnu literaturu o Bitci za Šibenik?

-Šibenik je prvi u Hrvatskoj imao monografiju iz Domovinskog rata. To je bila knjiga profesora Ive Livakovića Obadva, obadva oba su pala. Kasnije se time više nitko nije bavio. Ne znam zašto je tako. To bi trebao napraviti netko tko je stručan i kompetentan. Ni u knjizi Hrvatski domovinski rat o Bitci za Šibenik nije gotovo ništa rečeno. Malo je fakata o njoj i u drugim znanstvenim i popularno - znanstvenim radovima. Malo tko uopće spominje Bitku za Šibenik iako je to bila jedna od najznačajnijih epizoda Domovinskog rata. Većina autora ne bilježi čak ni rušenje bojnih zrakoplova nad Zečevom koje je oduševilo i ohrabrilo cijelu Hrvatsku. Prosvjedovao sam kod nekih autora i pokušao ih nagovoriti da isprave tu nepravdu. Obećali su mi da hoće, da će napraviti ispravke i nadopune ali ne vidim da je to učinjeno. Slabo se spominju i drugi naši ratni poduhvati poput osvajanja topničke bitnice na Žirju ili deklasiranja Jugoslavenske ratne mornarice u Remontu. Šteta.

Je li, po Vašem mišljenju, dovoljno naglašen moralni i materijalni doprinos Šibenika Domovinskog ratu?

Malo je poznato u Hrvatskoj koliko je bitka za Šibenik bila odlučujuća za sudbinu Hrvatske. Zamislite što bi bilo da su se tenkovi koji su nadirali iz Drniša i tenkovi iz pravca Benkovca spojili sa snagama JNA u gradu. To bi bio užas. Za Šibenik i Hrvatsku sudbinska ratna prekretnica dogodila se kada su Ademi i Vele Džepina preuzeli topove iz Rogoznice i usmjerili ih prema neprijatelju. Na žalost izgubila se svijest o golemoj važnosti tog trenutka. Na nama da to nadoknadimo, da to javnosti prezentiramo. Možda je upravo 20. obljetnica Bitke za Šibenik prava prigoda da se ponovno kaže što je ona značila za Hrvatsku. Šibenik je u tim teškim danima dao ogroman moralni i materijalni doprinos jačanju obrane Hrvatske i njenoj pobjedi u borbi za samostalnost.
 

Iz kategorije: Volim Šibenik