Šibenski maturanti iz 1960. godine, koje zovu zlatnom generacijom šibenske gimnazije, proslavili su danas 55 godina mature. Okupilo ih se tridesetak. Toj generaciji pripadaju Mile Nakić, Zdenko Zjačić, dr.sc. Nikica Juras, Joško Barbeti, dr.sc. Neven Ninić, Bojan Krvavica, Vanja Polić Jovanov, metalurginja koja živi u Skopju, Neda Čermak Brkić, profesorica kemije koja živi u Njemačkoj, inženjer Slobodan Fabris i dipl. pravnica Mirjana Matković iz Zagreba, Duško Šarac, Nikica Širinić i mnogi drugi.
Zovu ih zlatnom generacijom jer su bili iznimno dobri i uspješni učenici, a u toj su genarciji čak četiri sveučilišna profesora Ivan Juras ( arhitektura), Nikica Juras (medicina) te Drago Ban i Neven Ninića ( elektrotehnika). Gotovo si su od njih 80 završili fkultete. Toj je generaciji pripadao i pokojni Joško Pisa poznati šibenski pravnik i šahist Joška Pise kojeg s eradi prisjećaju i za kojeg kažu ta je i tada kao i cijelog svog života bio veliki šaljivđija britkog uma i jezika i vječni disident.
Evo nekih njihovih prisjećanja na gimmnazijke dane i gimnazijske profesore:
“ Nisam od onih koji vole držati lekcije o tomu kako su prijašnje generacije bile bolje nego današnje ali moram primijetiti da je vrijeme kada smo se mi školovali bilo posve drukčije od današnjeg, od odnosa među nama učenicima do odnosa prema profesorima, njih prema nama i uopće našeg odnosa prema učenju. Tada je u Gimnaziji bilo puno različitih grupa za slobdne aktivnosti - biološka, kemijska, fizikalna , matematika i svatako je bio u barem u jednoj od njih. Zbog toga su gotovo svi od nas najmanje završili fakultete. Osim toga, većina učenika bila siromašna, teško su se školovali ali nitko ih zbog toga nije omalovažavao i drukčije gledao”, ističe jedan od gimnazijalaca te generacije Zdenko Zjačić.
Ravnopravno s redovnim učenicima i jednako uspješno kao i oni Gimnaziju su tada pohađali i neki učenici koji su se školovali uz rad – bilo da je riječ o jednom vlakovođi ili pak šegrtima metalcima koji su radili u tadašnjem Remontu – Dragi Banu i Nikici Jurasu. Obojica su na kraju završili kao sveučilišni profesori, Ban na zagrebačkom FER – u, a Bujas na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
” Radio sam kao šegrt u Remontu, pohađao Gimnaziju, trenirao nogomet, svirao klarinet i pjevao u šibenskom Kazalištu. Kao metalski radnik, nakon uspješno završene Gimnazije, uspio sam se upisati na studij medicine u Zagrebu i diplomirati među prvih pet studenata. Potom sam magistrirao i doktorirao. Bio sam iz siromašne, mnogočlane obitelji i zaista mi se nije bilo lako školovati.Ali uvijek se rado sjećam tih gimnazijskih dana, prijateljstva i solidarnosti koje je među nama vladalo”, kaže dr. sc. Nikica Juras. Uz rad je šibensku gimnaziju pohađao i Šime Gulin - Mime koji je danas energetski stručnjak u Njemačkoj.
“Igrao sam stolni tenis u prvoj ekipi iz Dalmacije 1953. godine. Bio sam prvak Dalmacije. Sudjelovao sam na mnogim turnirima. Pobijedio sam jugoslavenskog reprezentativca Radivoja Hudeca i tada sam ušao među najboljih 8 igrača, a bio sam i studentski prvak Jugoslavije. Završio sam elektrotehniku i 1972. godine sam otišao u inozemstvo.Radio sam na izgradnji atomskih centrala više od 20 godina, na svim najvećim atomskim centralama u Europi ali se najradije sjećam tih gimnazijskih dana koji za mene znače prije svega trajno prijateljstvo, ljubav, pjesmu, povjerenje i međusobno poštovanje.
Uspjehu šibenskih maturanata Gimnazije iz 1960. godine znatno su pridonijeli i tadašnji profesori od koji su svi, kako oni kažu, modernim jezikom rečeni imali personality. Pokojnu profesoricu biologije Miru Lambašu, poznatiju po nadimku Laminarija upravo su oni nazvali tako jer je jedno od njenih prvih predavanja bilo o algi tog imena. S poštovanjem se sjećaju i pokojnog profesora Stipe Boškovića koji je predavao kemiju. Onima koji su željeli učiti taj predmet podario je ogromno znanje, a onima za koje je znao da im zvanje neće biti vezano za kemiju poklanjao je bez problema pozitivnu ocjenu. U to je vrijeme, ali ne u njihovoj generaciji, i poznata profesorica Branka Budanko dobila nadimaki Juca jer je inzistirala da učenici čitaju Kir Janju po ulogama a ona bi bila Juca. Bili su tu i Slavo Grubišić, Rina Guberina, profesor Smolčić iz njemačkog, Viktor Mali koji je predavao latinski, profesori Kujundžić i Skračić iz matematike, Nada Vujić s kojom su pjevali Marseljezu, Domagoj Vujić koji je muškom razredu ovih gimnazijalaca bio razrednik i znao im reći da su već tada po školi pametniji od njega jer je on imao srednje tehičko obrazovanje i predavao je predvojničku obuku.
