Anesteziologinja, predsjednica Županijske lige protiv raka, predsjednica šibenske podružnice Liječničkog zbora, slikarica.... To su samo neki od poslova i funkcija koje obavlja Danći Mihovilčević, žene sa stotinu hobija i još toliko ambicija. Iako je njezina profesija specijalistice anesteziologije iznimno stresna i zahtjevna tvrdi da se u njoj potpuno našla dok je njezin hobi, primijenjena umjetnost, ono što je opušta i ispunjava.
„Svijet medicine privlačio me oduvijek, u školi sam bila odlikašica i zanimale su me prirodne znanosti“, priča nam Danći Mihovilčević koja je bila ambiciozna već kao djevojka. Nakon dvije godine srednjeg usmjerenog obrazovanja opredijelila se za zanimanje suradnice u nastavi u kojem se nije našla iako je tijekom školovanja briljirala i uspjela završiti dva razreda u istoj godini. Već je sa 17 i pol godina, upisala je Medicinski fakultet u Rijeci iako njezina majka nije bila sretna kada se odlučila za medicinu jer je smatrala da je to teško zanimanje za ženu koja jednog dana možda poželi imati obitelj.
„Kada sam se nakon pet godina studiranja vratila u Šibenik čekala sam devet mjeseci na odrađivanje staža. U tom razdoblju, voditelj umjetničke galerije Matija u Šibeniku Vlado Đerek, uveo me u svijet umjetnosti koji me također jako privlačio. Tih devet mjeseci radila sam u galeriji Matija okružena slikama i umjetninama i tako je počela priča o mom hobiju.“
Nakon odrađenog staža u Općoj bolnici Šibenik Danći Mihovilčević je radila u Domu zdravlja Benkovac te po mnogim ambulantama. Ratno vrijeme provela je na Hitnom prijemu u šibenskoj bolnici. „U tom razdoblju odlučila sam za što se ne želim specijalizirati, a kada je došao rok za predaju molbe odlučila sam se za anesteziologiju.“
Svoj posao Danći opisuje kao iznimno stresan, ali ipak, ne žali što se odlučila upravo za tu granu medicine. „Biti anesteziolog znači uvijek biti na oprezu. Kod nas nema rutine. Uvijek moramo biti potpuno koncentrirani i spremni na komplikacije. Također, na nama su mnoge teške odluke koje često puta nije jednostavno donijeti. Uza sve to, našim pacijentima, a često i obiteljima pacijenata moramo biti i psiholozi.“
Hobi joj, s druge strane, pomaže Danći da se ne prepustiti razmišljanju o poslu i nakon radnog vremena. „Normalno je da kada kao liječnica dođem doma nekada i dalje razmišljam o svojim pacijentima. Doma me brzo okupira moja mnogobrojna obitelj, ali kada napokon nađem vremena za sebe posvećujem se svom hobiju. Trenutno najviše izrađujem slike od suhog, prešanog cvijeća koje naberem tijekom šetnji te ga stavljam u herbarij. Izrađujem i nakit, koji sam izrađivala i prodavala kao studentica, zatim bookmarkere, lutke, oslikavam staklo i porculan, a okušala sam se i u decopuage tehnici.“
Svoje radove ne prodaje i ne izlaže već ih poklanja prijateljima. Iznimka je bila izložba koju je Danći Mihovilčević u veljači ove godine organizirala povodom 140. obljetnice Hrvatskog liječničkog zbora, pod nazivom 'Liječnici u slobodno vrijeme'. Uz njezine slike suhog cvijeća na toj su izložbi svoje umjetničke radove predstavili i kolege liječnici: Vladimir Lučev, Milena Junaković, Marcela Maloševac, Višnja Juroš .
Kada ne radi u bolnici, ne posvećuje se obitelji ili hobiju Danći nalazi vremena i aktivno sudjeluje u Županijskoj ligi protiv raka čija je predsjednica. Njihov aktivni član postala je prije 12 godina. Od tada, do danas smatra kako su ljudi postali osvješteniji o toj bolesti i kako se sada ona otkriva puno ranije. Za to je uvelike zaslužna upravo Liga protiv raka u sklopu koje Danći skupa s još 20 aktivnih članova organizira radionice i edukacije na tu temu. „Baš nedavno smo u suradnji s Osnovnom školom Juraj Šižgorić izradili slikovnicu 'Svjetlo nade' povodom obilježavanja Dana narcisa koju su oslikali osnovnoškolci Jurja Šižgorića pod mentorstvom učiteljice Helene Šarić.“
Posao, obitelj, hobi, udruga i tako 24 sata dnevno, ali Danći drukčiji život ne može ni zamisliti. „Uvijek sam bila aktivna i ambiciozna. Kao mala bavila sam se sportom, išla s ocem u ribe, svašta me uvijek zanimalo“,
Danći Mihovilčević zasigurno je jedna od osoba koja jednog dana neće žaliti za izgubljenim vremenom. Možda joj jedino bude žao što se nije posvetila još kojem hobiju. Međutim dan od 24 sata,za još jedan jednostavno nije dovoljno dug.
