Odlaganje otpada unosan je biznis, kako je pokazala i trenutna afera s opasnim otpadom odloženim u Lici i kod Benkovca. Dobro se zarađuje na otpadu, ali jednako tako i na njegovu izvozu. Iz Hrvatske se godišnje izveze više od 100.000 tona komunalnog otpada i oko 50.000 tona opasnog otpada, što godišnje stoji od 40 do 80 milijuna eura. Ti su podaci ponovno aktualizirali pitanje gradnje energana u Hrvatskoj, a Šibenik je jedini koji je to konkretizirao. U tijeku je izrada studije izvodljivosti, a Studija utjecaja na okoliš već je poslana na ocjenu Ministarstvu zaštite okoliša.Dio neupućene šibenske javnosti koja a priori ne želi energanu u Šibeniku izmisli su priču kako će se taj opasni otpad iz Like spaljivati u budućoj šibenskoj energani. To je ravno prvoaprilskoj šali jer taj se otpad mora sanirati odmah na čemu inzistiraju Ličani i sva druga zainteresirana javnost koja je zgrožena tim ekocidom, a energana u Šibeniku, ako je i bude, neće biti izgrađena barem za još pet – šest godina. „Izrađivači studija zaista ne samo da poštuju sve dogovorene termine nego su krajnje ozbiljno ušli u ovaj posao uz dodatni angažman. Jako im je stalo da se za jedan takav projekt, koji u Hrvatskoj ne postoji, zaista ozbiljno pripremi sva dokumentacija i da on zaživi”, kaže Robert Podrug, direktor CGO Bikarac. Tvrdnje da ne treba graditi energane, postrojenja za pretvaranje otpada u energiju, nego težiti tomu da se sav otpad reciklira, utopističke su i to nije uspjelo ni puno razvijenijim zemljama od Hrvatske. To potvrđuje i Peter Kling iz finske tvrtke Afry, jedan od glavnih projektanata dokumentacije za potencijalnu šibensku energanu. „Recikliranje je vrlo dobro rješenje, ali moguće ga je provoditi samo do određene mjere. Uvijek će ostati određeni ostaci iz reciklažnih centara, a mogućnosti za njihovo zbrinjavanje su ili odlaganje na odlagališta, što je najlošija opcija, ili njihova termička obrada, pri čemu se proizvode toplinska i električna energija. Zato recikliranje i postrojenje za energetsku oporabu otpada nisu konkurenti. Oni se međusobno nadopunjuju i oboje je potrebno. Proizvodnjom energije iz otpada rješavate problem gospodarenja otpadom, a istodobno proizvodite lokalni izvor energije i stvarate energetsku sigurnost”, ističe on. Ovaj je eminentni stručnjak svjestan toga da protivnici energana šire informacije o njihovoj štetnosti za zdravlje ljudi, što kod građana izaziva strah, pa i odbijanje, za njega potpuno nepotrebno. Mnoge energane u Europi su u blizini gradova. „Nailazimo i mi na tu zabrinutost, ali takva su postrojenja pod vrlo strogim nadzorom, osobito kada je riječ o emisijama dimnih plinova u atmosferu. One se kontinuirano prate, a ako prijeđu dopuštene granične vrijednosti, postrojenje ne može nastaviti s radom. Ako usporedite energetsku oporabu otpada s drugim krutim gorivima koja se koriste za proizvodnju iste količine toplinske i električne energije, emisije iz postrojenja za energetsku oporabu otpada često su znatno niže. Razlog tomu su vrlo strogi propisi o zaštiti okoliša i strogo propisane granične vrijednosti emisija kojima takva postrojenja podliježu”, objašnjava Kling.
