Domagoj Živković, mladi maslinar iz Zečeva i magistar geologije, ostavio je prije nekoliko godina posao u struci i posvetio se onome što mu je priraslo srcu – maslinarstvu i proizvodnji ekološkog maslinovog ulja na svom OPG-u Laurenta. Za svoje maslinovo ulje već osvaja zlata na svjetskoj razini. Njegovi su se preci stoljećima bavili maslinama, a maslinici koje on danas obrađuje prostiru se na čak 20 lokacija. „Moja obitelj je stoljećima u ovom poslu. Imam vrhunsku podlogu i dosta maslina, pa sam se odlučio time baviti ozbiljno, profesionalno i raditi nešto korisno za svoju lokalnu zajednicu, a ne samo za sebe. Kad smo krenuli u to, već smo imali dosta, oko 550-600 maslina, što nije za odbaciti. A uzeo sam i neke maslinike u zakup. Moji roditelji su od toga dobivali razumne količine ulja koje su prodavali u rinfuzi i sve je to bilo više na amaterskoj osnovi. Kada se iz tog svijeta prebacite u nešto što je viša razina, poluprofesionalno ili profesionalno, onda je to nešto sasvim drugo. Tradicija je odlična stvar. To je dio našeg identiteta jer ova kuća, ova konoba i svi naši maslinici imaju bazu u tradiciji. Ovdje pričamo o generacijama koje nisu obrađivale masline pet-šest godina, nego stoljećima. Ali nisam od onih koji će raditi isključivo onako kako su radili njegovi stari jer bez znanja i edukacije nema napretka, nikad nećete napraviti korak naprijed. Priča o tome kako su radili naši stari je jako dobra priča, lijepo ju je ispričati i poslušati, ali ne smijemo na tome stati. Ako želite imati vrhunsko ulje, vrhunski proizvod, to ne možete bez ulaganja u znanje, bez ulaganja u nove tehnologije i praćenja svega što vam nova saznanja donose. Mi imamo certificiranu ekološku proizvodnju, ali kod nas danas u Dalmaciji svi su više-manje ekološki proizvođači ulja, samo što nemaju svi ekološku markicu. To je više stvar birokratskog postupka jer svi imamo čisti zrak, tlo i vodu”, ističe Domagoj. On je jedan od rijetkih maslinara na našem prostoru koji ima vlastitu kušaonicu maslinovog ulja. Uredio ju je u obnovljenoj kamenoj kući u Zečevu, u kojoj najveći dio predmeta progovara upravo o toj bogatoj maslinarskoj tradiciji. „Moj cilj je uvijek napraviti korak naprijed – jedan, pa drugi, pa treći. Mogao sam ostati na prodaji u rinfuzi, međutim, to nisam ja. Smatram da ulje vrhunske kvalitete zaslužuje imati svoju bocu, priču i identitet. Osim toga, ljude treba educirati o tome kakvo maslinovo ulje koriste i koje su razlike među njima. Edukaciju je najbolje raditi upravo u kušaonici. Tamo imate priliku prezentirati vlastito maslinovo ulje, ispričati zanimljive priče te posjetiteljima pokazati kakva je bila proizvodnja nekada, a kakva je danas, što ovom poslu daje dodanu vrijednost. Kušaonica nije samo prostor, to je mjesto druženja i uživanja u hrani i piću, mjesto koje spaja povijest i suvremeni pristup. Ovu kuću izgradio je moj pradjed prije 120 godina i zamislite kakve sve priče ona krije. Kušaonica donosi dodanu vrijednost mom poslu, ali i cijeloj lokalnoj zajednici”, otkriva Domagoj. Domagoj aktivno radi na povezivanju ekoloških proizvođača maslinovog ulja i njegovom brendiranju. Općenito je privržen ideji umrežavanja i suradnje lokalnih proizvođača hrane, pa je tako veliki pobornik projekta „Ajmo lokalno” koji radi na stvaranju kratkih lanaca opskrbe. „Mislim da svatko od nas, osim što radi svoj posao, mora pridonositi i svojoj zajednici. 'Ajmo lokalno' je vrhunska ideja. Zbilja vrhunska ideja jer promovira ne samo mene, nego i sve ostale male proizvođače hrane, pića i drugih autohtonih proizvoda. Možda će oni sutra kroz ovaj projekt, uz neke poticaje, napraviti još jedan korak naprijed i biti još bolji. Ja sam tu mali, ali ako skupite puno tih malih proizvođača na jednom mjestu, postajemo ozbiljna snaga u lokalnoj proizvodnji od koje svi mogu profitirati – i mi i kupci”, zaključuje Domagoj.
