Šibenski oporbeni vijećnici lijeve provenijencije očito su ambivalentni – jednom ZA, a onda su za nešto što je u srži jednako, PROTIV, kako je pokazala jučerašnja sjednica Gradskog vijeća. Najprije su se suprotstavili osnivanju nove gradske tvrtke „Obala i plaže”, što apsolutno podržavam, uz obrazloženje da gradska vlast oduzima kruh poduzetnicima koji žive od iznajmljivanja različitih sadržaja na šibenskim plažama, a onda – zaokret. Mladi nadobudni vijećnik SDP-a Petar Vrvilo postavlja pitanje gradonačelniku vezano za čišćenje Poljane i sličnih površina: „Zašto raspisujete jednostavne nabave za čišćenje glavnog gradskog trga Poljane i dajete taj posao privatnoj tvrtki, umjesto da to odrađuje javna, gradska tvrtka kojoj je čišćenje javnih površina primarni posao? Koliko znam, privatnoj tvrtki prošle godine za to je isplaćeno 20 tisuća eura. Možda bi to bilo i u redu da je to jednokratno, ali čišćenje od strane privatnika obavlja se i po nekoliko puta, a koliko mi je poznato, Zeleni grad je nabavio mehanizaciju potrebnu za tu vrstu radova. Zar nije pomalo sramota da javna tvrtka sa 130 zaposlenih ne može odraditi ono što može odraditi privatnik s par zaposlenih? Kada bismo tih 20 tisuća eura preusmjerili u Zeleni grad, možda bi bilo novca za povećanje plaća bez poskupljenja usluga odvoza smeća”, kazao je vijećnik SDP-a, želeći ostaviti dojam da brine o standardu zaposlenika „Zelenog grada” kao svaki osviješteni ljevičar. Dakle, on se u ovom slučaju zalaže za „oduzimanje kruha” poduzetniku kojem istina odaje i priznanje kada kaže:”Zar nije pomalo sramota da javna tvrtka sa 130 zaposlenih ne može odraditi ono što može odraditi privatnik s par zaposlenih? Slično razmišlja i vijećnica NL Stipe Petrina Iris Ukić Kotarac koja je predložila da se ispitaju cijene takvih aparata za dubinsko čišćenje javnih površina pa da ga „Zeleni grad” kupi i nudi takve usluge. Riječ je, čini se o jeftinom skupljanju poena i pokušaju izbacivanja iz igre poduzetnika koji je u dobrim odnosima s nekim gradskim čelnicima pa se valjda insinuira da mu oni namještaju poslove nauštrb gradske tvrtke. Da su se barem površno informirali, shvatili bi da Zeleni grad uređajima kojima raspolaže ne može obaviti ništa vezano za čišćenje kamenih ploča i drugih površina. I što bi sad trebalo? Da Zeleni grad nabavi skupu tehnologiju koju ima tvrtka Goodman, obući radnike i onda se primi tog posla za koji već imamo obučenog poduzetnika? Očito je da su, iako različitih ideoloških uvjerenja, na istom tragu kao i aktualna vlast za mandata koje je puno toga oduzeto ili se pokušava oduzeti poduzetnicima, ne shvaćajući da je suradnja s njima win-win pozicija. Grad plaća samo uslugu, a poduzetnici sve ostalo – od zaduživanja za nabavu opreme i poslovnih prostora do rizika za preuzete kredite i zaposlenike – plaćaju sami. Najočitiji primjer su privatni vrtići koji su služili svrsi dok je bilo nedovoljno mjesta u gradskim vrtićima, a sada ih se na sve načine želi izbaciti iz igre. Grad Šibenik otvara vrtiće na istim pozicijama gdje su oni, ali nikako da se shvati da je to težak udarac za porezne obveznike. Kada je riječ o privatnim vrtićima, plaća se samo usluga boravka djece u njima, a sve ostalo je na poduzetniku. Za gradske vrtiće građani plaćaju apsolutno sve – od objekata i opreme do zaposlenika. Slično je i s pričom o uslugama čišćenja javnih površina, poslu koji baš nije privlačan ni lagan ili oduzimanja posla tvrtki Noa u povijesnoj jezgri koje je već prešlo u zaborav.
