DOŽIVJETI STOTU:Umrla najstarija poznata šibenska gimnastičarka

Znamenita pirovačka učiteljica, prva učiteljica u povijesti Mirlović Zagore i najstarija poznata šibenska gimnastičarka Antica Anđelić Sunara sahranjena je danas  na mjesnom groblju u Pirovcu sahranjena .Gospođa Antica preminula je u 101. godini u Zadru gdje je živjela u tamošnjem Domu za starije i  nemoćne osobe .
Antica Ana Anđelić Sunara rođena  je 1911. godine u uglednoj šibenskoj težačkoj obitelji Sunara. Bila je jedna je od prvih šibenskih gimnastičarki i najstarija živuća šibenska gimnastičarka i učiteljica. Prošle godine proslavu njenog stotog proslavila zabilježili su gotovo svi mediji. Unatoč dubokoj starosti bila je vrlo vitalna i dobrog zdravlja. Stjecajem okolnosti u burnim vremenima tijekom i nakon Drugog svjetskog rata može se pohvaliti da je bila prva učiteljica u selima Mirlović i Lukar te da je uz supruga Šimu započela gradnju školske zgrade u Pirovcu.
Antica se sportom počela baviti 1917. godine. Tada se kao šestogodišnja djevojčica upisala u kulturno i sportsko društvo Skol. Do upisa u Učiteljsku školu bavila ritmičkom gimnastikom. 
Svoj posljednji intervju dala je redakciji časopisa Šibenik tim koji će ga u cijelosti objaviti u svom svibanjskom broju.
Po završetku učiteljske škole prvo je zaposlenje bila dobila u Stankovcima, a drugo u Mimicama gdje je živjela i radila sa suprugom Šimom i rodila prvo dijete, kćerku Alemku. Sa suprugom Šimom iz Mimica je bila premještena u selo Urovice na tromeđu Srbije Makedonije i Rumunije. Tu je ostala šest i pol godina. Iz Urovica je 1939. godine bila premještena u Zemunik Donji kod Zadra, a Drugi svjetski rat ju je zatekao u Unešiću. Suprug joj je prošao kalvariju domobranskog časnika, a ona je sama brinula o njegove dvije sestre, baki i svoje dvoje djece. Neko su vrijeme bili smješteni u Drnišu. Nakon oslobođenja 1945. godine imala je dosta problema zbog suprugove domobranske ratne prošlosti. Njega je kraj rata zatekao u Zagrebu na dužnosti pedagoga glazbene škole odakle je u svibnju 1945. godine krenuo na križni put ali se uspio izvući. Kada se vratio dobili posao u školi u Pirovcu gdje su osim osnovne vodili i večernju školu kako bi opismenili Pirovčane. Nakon oslobođenja 1945. godine dok još nije znala je li njen suprug uopće živ radila je kao učiteljica u Lukaru i Mirlović Zagori gdje je i danas pamte kao prvu učiteljicu u tim selima. U Pirovcu su ostali do 1952. godine kada su dobili premještaj u sesvetski Kraljevac gdje je dočekala mirovinu.
Antica je imala troje djece – sinove Zorana i Nevena te kćerku Alemku, šestoro unučadi i petoro praunučadi.