Datum objave: 13. Siječanj 2012

Invalidskim kolicima po Šibeniku- nemoguća misija

Dora Žganjer
Dora Žganjer

Da je Šibenik grad sa velikim brojem stepenica, točnije 2851 skalom samo u staroj gradskoj jezgri, podatak je koji lijepo figura u reklamnim katalozima i, kao još jedna zanimljivost Krešimirovog grada, privlači turiste. Osobe s invaliditetom pak, stepenice zaobilaze i kreću se alternativnim putovima, po ravnim površinama i u automobilima, no ulaz u većinu javnih ustanova još im je nedostižan. Dom zdravlja, Katastar, Sud, Zavod za zapošljavanje, Zavod za mirovinsko i zdravstveno osiguranje pa i Gradska uprava, samo su neke od ustanova koje su osobama koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica nedostižne. Hodanje po uskim trotoarima nekad je i zdravim osobama nezgodno jer moraju manevrirati između parkiranih automobila i silaziti na kolnik da bi pronašli put. Pohvalna je inicijativa šibenskog kazališta gdje od prodanih ulaznica odvajaju dio novca za izgradnju pristupne rampe za invalide, a ispred zgrade Šibensko-kninske županije nedavno je postavljena pristupna rampa. Ali predsjednik Udruge invalida Sv. Bartolomej iz Knina Josip Blažević, koji se i sam kreće uz pomoć invalidskih kolica, smatra da je time riješeno samo pola problema.

Dalje od predvorja se ne može

„Ja u zgradi Županije u Šibeniku mogu samo do predvorja. I što dalje? Ako tražim razgovor s županom, ne mogu do njegovog ureda pa ga čekam dolje i to najčešće uzalud jer on uglavnom ima drugog posla. Isto je i sa gradskom upravom gdje je lift preuzak da bi primio osobu koja sjedi u kolicima.  Na šibenskoj Poljani postoji samo pola parkirnog mjesta za invalide. Ostatak zauzima postolje ulične lampe pa ni auto ne mogu parkirati. Kako doći od Suda do Poljane u kolicima ili od Poljane do Doma zdravlja, a da ne prekršim prometna pravila? Ako i dođem do tih institucija čekat ću ispred vrata jer nema šanse da sam savladam stepenice. I opet sjedim i čekam po dva sata na cesti ko zadnja budala, jer ne mogu sam doći i pokucati na vrata. Automobili parkirani na nogostupu su posebna priča“, nabraja Blažević i podsjeća da je od 2005. godine na snazi Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti. Prema njemu, sve građevine javne i poslovne namjene moraju ispuniti uvjete pristupačnosti dvije godine od dana njegovog stupanja na snagu. 2007. godina je davno iz nas, a Blažević nas uvjerava da se i dalje grade i renoviraju objekti, prometnice i nogostupi bez ikakve svijesti o potrebama invalida.

Zakoni se poštuju samo u teoriji

U više navrata je kontaktirao šibenskog gradonačelnika Antu Županovića koji je priznao da je Šibenik topografski težak grad zbog čega nije jednostavno osigurati prolaz za invalide na svim lokacijama. Naveo je i da se pri svakoj izgradnji ili rekonstrukciji građevine u fazi ishodovanja građevinske dozvole provjerava jesu li ispoštovane odredbe Pravilnika, a to se provjerava i kod ishodovanja uporabne dozvole. Priznao je da se na nekim objektima Pravilnik nije ispoštovao i obećao da će se prilagodbe realizirati korak po korak.
Kao svijetle primjere Blažević ističe kninski Dom Zdravlja i tamošnji Zavod za zdravstveno osiguranje: „Postoji rampa za invalide na ulazu, parkirno mjesto, dizalo dovoljno široko za kolica i funkcionalni sanitarni čvor. U nekim ostalim ustanovama postoje pomične rampe koje su godinama pokvarene pa opet moram zvati u pomoć nekoliko ljudi da me dignu uz skale“, priča nam Blažević. Od šibenskih pozitivnih primjera ističe tek Opću bolnicu Šibenik i to polikliniku gdje se autom i s kolicima može ući bez većih problema.
U Kamenčićima, šibenskoj udruzi za pomoć osobama s mentalnom retardacijom u procesu su kupnje „gusjeničara“, priključka za invalidska kolica za pomoć u penjanju po stepenicama. „Tražimo sponzore jer je ova vrsta pomagala jako skupa, cijena je oko 80 tisuća kuna. Sad nam treba oko 20 minuta samo da bi osobu izvukli iz kuće na ulicu, a zamislite kako je kad osoba u kolicima mora obavljati poslove po gradu, otići u banku, poštu ili bolnicu“, ispričala nam je Ana Oosterhuis Šegedin iz udruge Kamenčići iskustva svojih štićenika.

Iz kategorije: Vijesti