U sedam mjeseci trajanja Caritasovog projekta „Pet za jedan“ prikupljeno je preko 70 tisuća kuna za najpotrebitije obitelji. Radi se o akciji u sklopu koje pet obitelji mjesečno donira po 100 kuna za pomoć jednoj siromašnoj obitelji, koja na taj način dobiva naizgled skromnih, ali itekako potrebnih 500 kuna za popunjavanje kućnog budžeta. Na prezentaciji projekta u Gradskoj knjižnici cilj je bio građane upoznati s projektom i potaknuti ih da se, sukladno svojim mogućnostima ili potrebama, uključe u akciju. Kako to obično biva, odaziv Šibenčana na ovaj događaj bio je iznimno skroman pa se Marinko Mlakić, ravnatelj Caritasa šibenske biskupije, uzda u medije koji će pustiti glas o ovoj humanoj akciji u javnost i tako eventualno utjecati na darežljive Šibenčane kojima 100 kuna nije prevelika svota za one kojima zaista treba. Obitelji donatora i primatelja donacija zasad žele ostati anonimne pa se ni njihovi članovi nisu večeras pojavili u knjižnici.
Unatoč tome, do sad je, bez ikakve medijske kampanje, u projekt „5 za 1“ uključeno preko 110 donatora koji svakog mjeseca pomažu 22 obitelji. „Djelovali smo uglavnom preko župa, naši župnici su na misama pozivali ljude da se uključe u akciju, a odaziv je za sad iznimno dobar. Donatori su odreda najobičniji i najskromniji ljudi, koji i sami imaju više djece, umirovljenici, studenti i mladi, dakle ljudi svih profila“, objašnjava Mlakić i potvrđuje činjenicu da najčešće pomažu oni koji ni sami nemaju puno.
Projekt se nastavlja, a u Caritasu se nadaju da će prerasti u trajnu akciju. „Vjerujem da će uvijek biti pojedinaca i obitelji koji će biti spremni izdvajati novac, a svaka obitelj može u bilo kojem trenutku izići iz projekta“, kaže Mlakić i dodaje da postoji mogućnost upoznavanja donatora sa obiteljima kojima pomažu, iako obje strane uglavnom žele ostati anonimne. „Uskoro planiramo, povodom prve godišnjice ove akcije, organizirati druženje na kojem bi se svi uključeni u akciju mogli međusobno upoznati“, zaključuje Mlakić.
Ideja da pet obitelji pomaže jednu nastala je tijekom jednog neobveznog razgovora između Hrvoja Zekanovića, predsjednika Katoličkog društva prosvjetnih djelatnika i don Marinka Mlakića, koji su se u samo dvije minute dogovorili da krenu s akcijom u nadi da će naići na malo dobrih ljudi kojima davanje potrebitima pruža bolji osjećaj od primanja. I nisu se prevarili.
