U Hrvatskom centru u Beču u petak je slikarica i dječja spisateljica Dolores Bujas, koja djeluje kao članica Udruge likovnih amatera Tempera iz Šibenika, oduševila kamišibaj pričaonicom i likovnom radionicom, ne samo hrvatsku i austrijsku djecu nego i njihove roditelje. Dolores je u formi japanskog pripovjednog kazališta, poznatog kao papirnati teatar, pripovijedala priče za djecu različitih dobnih skupina. Od "Čudovišnog vrta" o voću preko adaptacije pjesme Grigora Viteza "Jednog jutra u gaju" o pticama i učenju brojanja do adaptacije pjesme Vesne Parun o mačkama sa otoka Zlarina, koju su djeca zajedno izvela zajedno sa Šibenčankom Dolores. Kazališnu predstavu i radionicu organizirala je Udruga za poticanje kreativnog razvoja djece i mladih "Obzor" iz Beča, na čijem je čelu Adriana Markon Jurčić. Riječ je o svake hvale vrijednoj Udruzi, dobro poznatoj ne samo djeci nego i roditeljima u austrijskom glavnom gradu po bogatom i raznovrsnom kulturnom programu za bečke mališane. Sve sa ciljem da se podupire njihova kreativnost i da ne zaborave svoj materinski hrvatski jezik. A oni koji ga ne znaju, a to žele, da ga nauče, piše Večernji list
"Naravno, sve to je bilo moguće organizirati jer imamo financijsku pomoć Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH i potporu bečkog ogranka Matice hrvatske. Ovaj jedinstveni kazališno-likovni projekt, kamišibaj pričaonice i likovne radionice autorice Dolores Bujas pružio je djeci mogućnost ne samo da se likovno izraze, nego da i čuju ponešto o japanskom pripovjednom kazalištu", istaknula je predsjednica "Obzora" Markon Jurčić, zahvalivši svima na potpori i pomoći. "Ovdje su bile organizirane dvije pričaonice i dvije radionice za razne uzraste djece. Priče koje ja pripovijedam zovu se kamišibaj. To je izvedbena umjetnost u kojoj pomicanjem slika, oslikanih u akril tehnici, čija sam autorica, djeci pričam razne priče. Ono što je jedinstveno kod kamišibaja da je priča živa, i svaki je put drugačija. Zato je susret između mene i publike uvijek inspirativan", rekla je za Večernji list Dolores Bujas. Šibenska slikarica i književnica je istaknula da sve što je potrebno za kamišibaj kazalište su "priča, slike i mali drveni kovčeg". Kako je napomenula djeca su imala priliku čuti i stare hrvatske narodne priče, dobro poznate i odraslima, kao na primjer "Jarac živoderac" i "Priča o koki". Bila je to, u svakom slučaju, dobra prilika za razvoj mašte, kreativnosti i samopouzdanja, te jezične kompetencije bečkih mališana.
