Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je prvu političku Deklaraciju o porastu razine mora, čime je postignut dogovor svih država članica o zajedničkom odgovoru na klimatske promjene koje izravno ugrožavaju stotine milijuna ljudi u obalnim i otočnim područjima. Deklaracija donosi smjernice u četiri glavna područja: jačanje znanstvenih istraživanja i ranih sustava upozoravanja, povećanje financijskih sredstava za prilagodbu klimatskim promjenama u najranjivijim i slabije razvijenim zemljama, zaštitu lokalnih zajednica i njihove kulturne baštine te rješavanje složenih pravnih pitanja vezanih uz gubitak teritorija. Jedan od najvažnijih stavki Deklaracije odnosi se na očuvanje državnosti i suvereniteta. Usuglašeno je da pomorske zone utvrđene u skladu s Konvencijom UN-a o pravu mora, ostaju stabilne i nepromijenjene bez obzira na fizičko smanjenje državnog teritorija uzrokovanog rastom razine mora i oceana. Prema podacima Svjetske meteorološke organizacije, globalna razina mora ubrzano raste pod utjecajem otapanja ledenjaka i zagrijavanja oceana, što predstavlja neposrednu opasnost za infrastrukturu, gospodarstvo i izvore hrane u niskim obalnim zonama.
Deklaracija se izravno tiče i Hrvatske. U sadašnjoj fazi omogućava joj međunarodni pravni i politički okvir za argumentiranje, usklađivanje i povlačenje financijskih sredstava namijenjenih nacionalnim politikama prilagodbe klimatskim promjenama. Deklaracija podupire daljnja ulaganja u sustave opažanja i mreže mareografa, koje Hrvatska već ima, te nalaže obvezu integracije procjena klimatskih rizika u prostorno planiranje obalnih županija i gradova.
Znanstveni modeli i projekcije za Jadransko more ukazuju na to da je ono u stalnom porastu te da bi do kraja ovog stoljeća razina mora mogla narasti između 32 i 80 centimetara. Dok je veći dio od preko 5800 kilometara duge hrvatske obale, zbog stjenovite geomorfološke strukture i vapnenačkog sastava, općenito manje ranjiv na mehaničku eroziju i trajno potapanje, pojedine specifične mikrolokacije, urbane jezgre i prirodni resursi posebno na obalnom području Šibensko-kninske županije snažno su ugroženi.
Među najugroženijim područjima u Hrvatskoj ističu se povijesne jezgre obalnih gradova poput Šibenika, Rovinja, Pule, Zadra i Splita, a u Šibensko-kninskoj županiji Skradina, Pirovca, Murtera, Jezera, Tisnog, Tribunja, Vodica, Jadrije, Primoštenai Rogoznice koje već danas trpe povremena plavljenja uslijed izraženih plimnih valova. Izrazitu prirodnu i gospodarsku ugroženost bilježe niske aluvijalne ravnice i ušća rijeka, posebice dolina Neretve te ušća Cetine i Raše, gdje prodiranje slane vode u podzemne i površinske tokove izravno prijeti poljoprivrednom zemljištu i zalihama pitke vode. Pod ugroze spadaju i obalne solane u Pagu, Ninu i Stonu, ranjivi otočni ekosustavi poput Vranskog jezera na Cresu, niske pješčane plaže te brojni obalni ispusti urbanih otpadnih voda čija bi funkcionalnost mogla biti kompromitirana.
