Uskrsni Emaus tradicionalno je slavljen na Uskrsni ponedjeljak na Skradinskom buku u Nacionalnom parku Krka. Svečano slavlje predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. U koncelebraciji su sudjelovali šibenski biskup Tomislav Rogić, generalni vikar Šibenske biskupije mons. Tomislav Subotičanec, župnik Skradina don Darko Poljak, te još petnaestak svećenika.
U homiliji, nadbiskup Zgrablić povezao je biblijski izvještaj o dvojici učenika koji bježe iz Jeruzalema s osobnim sudbinama suvremenog čovjeka. Istaknuo je kako se danas nalazimo na putu koji vodi iz Jeruzalema u Emaus, a to nije samo geografska ruta, već put koji hodi svaki od nas kada se osjeća poraženim, depresivnim, tužnim, razočaranim ili neshvaćenim.
Nadbiskup je zorno opisao učenike koji hodaju podignutih glava, ali s teškim srcem, udaljavajući se od mjesta gdje su se njihove nade raspršile poput praha na vjetru. Posebno se osvrnuo na rečenicu iz Evanđelja po Luki: „A mi se nadasmo“, napominjući kako je u toj kratkoj rečenici sabrano toliko neizrečenih snova, planova i vjere koji su se urušili poput kule od karata. Nadbiskup je naglasio kako tu rečenicu često izgovaramo i mi kada nam se raspadnu odnosi, kada nas iznevjere ljudi u koje smo vjerovali ili kada nam se čini da Bog šuti.
Središnji dio homilije bio je posvećen načinu na koji uskrsli Krist ulazi u ljudsku tugu. Nadbiskup Zgrablić je primijetio kako Isus ne dolazi s odgovorima koji bi odmah uklonili bol, niti s čudom koje bi u trenu izbrisalo razočaranje, već dolazi kao diskretan suputnik koji sluša i dopušta da mu se izrekne sva gorčina. Isus, prema riječima nadbiskupa, započinje ono što papa Franjo naziva „terapijom nade“ – ne grdi učenike zbog njihova stanja duha, već putuje s njima strpljivo cijeli dan, dopuštajući im da isprazne sve što im pritišće srce. Tek nakon što su izrekli svoju bol, Isus preuzima inicijativu i otvara im Pisma, pokazujući im da patnja nije bila pogreška u Božjim očima, već vrhunac ljubavi.
Nadbiskup Zgrablić pozvao je vjernike da prepoznaju kako Isus i danas nudi dva obilna stola duhovne hrane: stol svoje Riječi i stol Euharistije. Pojasnio je da Biblija nije samo stara knjiga, već živa riječ kojom nam Bog objašnjava naše vlastite situacije, patnje i nade, dok nam u pričesti predaje samoga sebe. Upravo u trenutku lomljenja kruha, učenicima su se otvorile oči, a nadbiskup je citirao svetog Augustina kako je imati Krista u vlastitom srcu daleko više nego imati ga u svojoj kući. Naglasio je kako nas Uskrsni ponedjeljak ne vraća u spektakl praznoga groba, već nas vodi na put, jer vjera nije samo trenutak, nego hod kroz cijeli život u kojem nas Krist susreće upravo onda kada mislimo da je sve izgubljeno.
Zaključujući homiliju nadbiskup je potaknuo okupljene da ne ostanu u izolaciji svog razočaranja, već da poput učenika iz Emausa žurno krenu natrag u svoje zajednice i obitelji. Radost uskrsnuća se ne može zadržati samo za sebe, jer je to prevelik događaj da bi bio zatvoren u jedno srce. Pozvao je vjernike da budu oni koji s ljubavlju slušaju tuđe priče, baš kao što je Isus slušao učenike, te da u Kristovoj riječi griju svoja snuždena srca. Na kraju je poželio da neočekivana radost učenika iz Emausa bude trajan podsjetnik svima da uskrsli Krist radikalno mijenja našu perspektivu i ispunjava prazninu tuge, ostajući s nama kao vjerni suputnik zauvijek.
Na početku misnog slavlja sve okupljene domaće vjernike i hodočasnike pozdravio je šibenski biskup Tomislav Rogić, a na kraju slavlja istio je učinio i skradinski župnik don Drako Poljak. Na kraju slavlja tradicionalno su blagoslovljena uskrsna jela.
Izvor: Šibenska biksupija / Foto: Ivo Kronja
