Kada se mladi stručnjak, koji je mogao birati inozemnu karijeru, odluči vratiti u svoj rodni Šibenik, to je prvorazredna vijest. Upravo je to učinila Lucija Čatlak, 30-godišnja Mandalinjanka, čija je ekspertiza upravo ono što Šibeniku danas najviše treba – tehnologije hvatanja ugljičnog dioksida i razvoj modernih energana.
„Upisala sam studij naftnog inženjerstva i završila tri godine naftnog rudarstva. Nakon toga sam ipak odlučila promijeniti smjer karijere prema energetici. Za temu preddiplomskog rada odabrala sam zbrinjavanje otpadnih voda, dok sam se na diplomskom studiju fokusirala na hvatanje ugljičnog dioksida. Uvijek sam težila ideji zaštite okoliša u industrijama u kojima je to najteže izvedivo“, objašnjava Lucija.
Nakon fakulteta otvorila joj se izvrsna prilika u Stuttgartu, na Sveučilišnom Institutu za procesno inženjerstvo i tehnologiju elektrana (IVD). Tamo je radila na EU projektu usmjerenom na hvatanje CO2 u cementarama, istražujući načine kako tu tešku industriju učiniti održivom.
„ Poslije završetka fakulteta pojavila se jedna super prilika u Stuttgartu u Njemačkoj, u sklopu tamošnjeg sveučilišta, odnosno na Institutu za tehnologiju izgaranja i elektrane. Riječ je o jednom EU projektu tema kojeg je bila hvatanje ugljikovog dioksida na cementarama, odnosno način na koji bi to bilo izvedivo kako bi cementna industrija mogla živjeti i dalje”, objašnjava.
Srce ju je ipak vuklo u rodni kraj u kojem vidi perspektivu za razvoj karijere i napredovanje. Danas radi u privatnom sektoru u struci i vjeruje kako Šibenik ima golem potencijal, posebno kroz najavljenu izgradnju energane.
„Kao znanstvenicu, inženjerku, ali prvenstveno kao Šibenčanku, vijest o potencijalnoj izgradnji energane iznimno me obradovala. Želim ovdje živjeti i raditi, a smatram da grad mora ići naprijed uz očuvanje okoliša i otvaranje novih radnih mjesta. Razumijem strahove svojih prijatelja i sugrađana oko dimnih plinova i kvalitete zraka, ali takve sumnje obično proizlaze iz nedostatka informacija. Današnja legislativa i tehnologija separatora i filtara, koju sam vidjela u Stuttgartu, jamče iznimnu čistoću. Energana nije spalionica u starom smislu riječi; puno je opasnije samo odlagati otpad nego ga pretvoriti u korisnu energiju. Onaj tko kaže to je to spalionica griješi, to doista nema veze s onim što se sada događa u energanama. Znam to iz iskustva jer sam u Stuttgartu vidjela sam koliko je ta tehnologija napredovala, kakvi sve filtri postoje, separatori. Jednostavno, čistoća na kraju tih dimnih plinova je jako zadovoljavajuća“, ističe Lucija.
Smatra da bi građani, u ovom slučaju Šibenčani, trebali pokazati želju da nešto više saznaju o tome, da se informiraju i da to ne bude tema koja će se politizirati.
Lucija je poznata i kao vrhunska sportašica. Kao standardna reprezentativka Hrvatske u karateu, osvojila je brojna državna i međunarodna odličja za Karate klub Šibenik. Iako je profesionalnu sportsku karijeru prekinula zbog inženjerskog poziva, sportski duh i disciplina i dalje je vode kroz život.
