Borci 1. dalmatinske, 3. prekomorske i dijelovi 19. sjevernodalmatinske divizije ušli su u Šibenik 3. studenoga 1944. godine ujutro. Iako su se još vodile borbe s neprijateljem koji se utvrdio na uzvisinama iznad Šubićevca, Šibenik je konačno bio slobodan, oslobođen od fašističke vlasti.
Antifašističke postrojbe koje su oslobodile Šibenik nisu se zadržavale nego su nakon mimohoda kroz Šibenik produžile prema Kninu kako bi izvojevale konačnu pobjedu nad jednim od najvećih zala čovječanstva - fašizma i nacizma.
Nakon bitke za Šibenik u kojoj je poginulo 14, a ranjeno 70 antifašističkih boraca, čekala ih je bitka za Knin, jedna od najstrašnijih i najkrvavijih bitaka Drugog svjetskog rata u kojoj su poginuli mnogi od onih koji su Šibeniku donijeli slobodu.
Bitka za Šibenik, bitka protiv združenih snaga njemačkih nacista, srbijanskih četnika i ustaša, počela je u noći s 1. na 2. studenoga 1944. godine napadom 11. brigada na Konjevrate gdje su položaje držali četnici i 12. brigada koja je porazila četnike kod Lozovca. Zahvaljujući pobjedama nad četnicima u Konjevratima i Lozovcu bitka za Šibenik bila je već dobivena jer su se njemačke postrojbe našla u okruženju pa su se usprkos brojnosti i dobrom naoružanju počele bez većeg otpora povlačiti iz grada. Izvlačenje nacista iz klopke ubrzano je kada je 1. proleterska brigada, ojačana artiljerijom i tenkovima, krenula je iz pravca Vrpolja prema Šibeniku.
Ključna bitka za Šibenik vođena je podalje od grada. Bila je to bitka za strateški važno brdo sv. Juraj u Vrpolju gdje su Nijemci pružali žestok otpor, a partizani su ih uspjeli nadjačati tek kada im je stiglo u pomoć teško topništvo 26. divizije. Nijemci se nisu predali ni nakon višesatnog granatiranja, a antifašisti su ih porazili tek u ogorčenoj borbi prsa o prsa. U toj bitci bilo je najviše poginulih i ranjenih osloboditelja Šibenika.
