Dok su Zagreb i Split, dva najveća hrvatska grada, dospjeli na rub komunalnog kolapsa s odlagalištima Karepovac i Jakuševec koja će biti puna do kraja 2026. godine, a strateški projekti Lećevica i Resnik kasne godinama (vjerojatno i desetljećima), u Šibeniku se u tišini pripremaju studije koje će potvrditi opravdanost onoga što bi trebala biti hrvatska prekretnica – prve energane na otpad.
Grad dvadeset puta manji od Zagreba i četverostruko manji od Splita pažljivo sklapa sustav kružnog gospodarenja otpadom. Tamo svaki gram otpada dobiva svrhu — ne na deponiju, nego u kružnom ciklusu materijala i energije, piše Josip Pavlović iz Udruge Ekologija grada. Josip Pavlović je predsjednik i istaknuto lice zagrebačke udruge Ekologija grada. U javnosti je prepoznat kao jedan od najglasnijih kritičara aktualnog modela gospodarenja otpadom u Zagrebu pod vodstvom gradonačelnika Tomislava Tomaševića
Zagreb i Split: Od velikih obećanja do "prosjaka" pomoći
Zagreb i Split već mjesecima vode medijske kampanje o "neodrživim troškovima" i "nedostatku državne pomoći", moleći HEP za otkup goriva iz otpada (SRF/RDF) i Fond za dodatne subvencije. Split nema "plan B" nakon popunjenja Karepovca, koji uskoro neće moći primati otpad 170.000 Splićana i okolnih općina, dok se otvaranje Lećevice ne očekuje prije 2028. godine. Uz to, Split ima stopu odvojenog prikupljanja od oko 28% — što je među najlošijim rezultatima u državi.
S druge strane, Zagreb mora zatvoriti Jakuševec zbog nedostatka prostora, a sustavnog "nasljednika" nema ni na vidiku. Vlasti održavaju sastanke s Ministarstvom gospodarstva tražeći da država riješi ono što su sami godinama obećavali građanima.
Politička odgovornost i promašaji
Situacija u Splitu je paradoksalna. Ivica Puljak, aktualni gradonačelnik, suočava se s kritikama oporbe koju predvodi Tomislav Šuta (bivši direktor Lećevice), dok se grad bori s lokacijama za kompostanu i reciklažna dvorišta. Oporba optužuje vlast za nerad, dok građani strahuju od dvostruko skupljih računa.
U Zagrebu, gradonačelnik Tomislav Tomašević godinama je isticao Resnik kao ključno rješenje, no Jakuševec je i dalje jedina (i nesigurna) opcija. Kritičari ističu kako su se današnji lideri prodavali kao "spasitelji sustava", a danas, u 2026. godini, glume žrtve sustava koji su sami doveli do zagušenja svojom nesposobnošću i kašnjenjima.
Šibenik: Akcija bez izgovora
U Šibeniku se nitko ne žali. Na CGO-u Bikarac već godinama uspješno funkcionira mehaničko-biološka obrada otpada kojom se proizvodi gorivo iz otpada (RDF). Odlagalište je sanirano, a u tijeku je izrada studija opravdanosti gradnje prve hrvatske energane na otpad koja bi otpad i mulj pretvarala u električnu energiju za HEP i toplinsku energiju za gospodarsku zonu Podi. Projekt je podržan s 3 milijuna eura iz Fonda za zaštitu okoliša, ali je vođen lokalnom inicijativom.
Šibenik shvaća kružno gospodarstvo kao način poslovanja, a ne kao retoričku figuru. Dok oni grade budućnost, Zagreb "servisira greške prošlosti", a Split još uvijek raspravlja gdje smjestiti kompostanu.
Zaključak
Europa — od Beča i Kopenhagena do Švedske — desetljećima pretvara 30-35 posto otpada u energiju koristeći najmodernije filtre za čisti zrak. Hrvatska, s druge strane, izvozi gorivo iz otpada i skupo plaća strancima da ga zbrinu.
Vrijeme je da veliki gradovi prestanu glumiti nemoć i počnu učiti od Šibenika. Kada Šibenik uspostavi puni ciklus kružnog gospodarstva, bit će to dokaz da rješenja nastaju na terenu i stručnim radom, a ne u kabinetima punim lažnih obećanja. Istinska ekologija ovisi o hrabrosti, a ne o proračunskoj infuziji.
