Starije stanovnice otoka Krapnja često se naziva „hrvatskim Amazonkama” s obzirom na to da su u prošlosti nosile „sva četiri kantuna od kuće” , kako se to simbolično kaže. Muževi su im ronili koralje i spužve i veći dio godine, često i više godina, nije ih bilo kod kuće, a one su morale raditi sve – raditi u vlastitim poljima pa i biti nadničarke, odgajati djecu, brinuti o domaćinstvu i starijima i to sve veslajući same s otoka na kopno. Tome u čast danas se svake godine na Krapnju održava ženska regata.
„Dizali smo se u dva sata ujutro, ili kad je trebalo, brodima na četiri vesla veslale smo do polja u Jadrtovcu, Grebaštici, Donjem polju...Radile bi u polju, veslale nazad kući gdje su nas čekala djeca, kućni poslovi, vrtli... Na Krapnju je tradicija da žene veslaju, a muškarci stoje na provi ili krmi od broda. Današnjim generacijama tako nešto je nezamislivo. Jel' bilo prije bolje? Nije. Kažu da je, ali nije. Mi smo bile vrijedne žene, a život je bio težak, morao si ga mukotrpno nositi, nekad s lakoćom, nekad s gorkoćom. Djeci nisi mogao pružiti sve ono što im majka želi pružit, zato sam to sve pružila unucima. Žene prije nisu smjele biti bolesne, trpjele su i radile dok ne bi došao kraj. Kad bi rodile, vrlo brzo nakon toga bi se išlo raditi u polje. Ne daj Bože da se ono vrijeme vrati ikada, a mlađim generacijama samo želim pameti i da idu naprijed. Da su mi noge kao što je glava, gdje bi mi bio kraj”, pričaju starije stanovnice otoka.
Danas na Krapnju nema takvih žena niti ima potrebe za to, ali našli smo jednu, mladu i modernu koja može ponovno ponijeti lentu krapanjske Amazonke. To je Milena Tanfara koja je rođena je u Norveškoj, ali ima šibenske korijene. Majka joj je s Krapnja, a otac iz Čiste Male, a od 2019. godine njezin dom i dom njezine obitelji, supruga Roka i djece je Krapanj, otok u kojeg se zaljubila još u djetinjstvo kada je na njega dolazila na ljetovanje kod bake, a onda je na njemu pronašla i ljubav, sadašnjeg supruga Roka koji je s Krapnja i potječe iz obitelji ronioca. Na Krapnju su osnovali ribarski obrt Spuga 2 za izlov spužava i koralja, a otvorili su i Muzej ronjenja i spužvi koji posjećuju brojni turisti. Ona je njegova „alfa i omega”
„Svako bi lito provodila kod babe provodila na Krapnju. Uvijek sam bila veza za ovaj otok. Tu sam upoznala i svog supruga Roka. On kaže da me je primijetio još kao mladu djevojku, ali onaj klick se dogodio kasnije. Dugo smo hodali, onda smo se 2003. vjenčali i on je došao živjet sa mnom u Norvešku. Ja sam u Norveškoj imala posao pedijatra u socijalnoj skrbi, muž je radio kao brodski strojar. Dobili smo kćer, a 2019. godine odlučili smo se vratiti na Krapanj i nastaviti obiteljsku tradiciju ulova i prerade spužvi i koralja. Došli smo zapravo da uredimo kuću koju je moj muž kupio kao starinu i ostali tu živjeti. U njoj smo uredili muzej suvenirnicu. Sve što je u njoj izloženo su artefakti nađeni za ronjenja naših predaka za što imamo sve potrebne dozvole, ali i ostali predmeti vezani za tradiciju ronjenja spužava i koralja s otoka Krapnja”, priča Milena.
U suvenirnici nude niz maštovitih suvenira vezanih za morske spužve, vrlo atraktivni nakit od koralja koji osmišljava i izrađuje njezin suprug Roko, a ona sudjeluje u čišćenju izvađenih spužava i koralja i pripremi za izradu suvenira i nakita.
U obrtu i Muzeju radi i sestra njezinog supruga, menadžerica Maja koja je napustila svoj posao i posvetila se Muzeju i suvenirnici, a izrađuje moderne ženske kravate, kozmetičke preparate na bazi maslinovog ulja i smilja... Još jedna moderna krapanjska Amazonka...
Obitelj Tanfara počela se baviti spužvarstvom davne 1896. godine u čemu je najprije bio pradjed Roko Tanfara, potom djed Maleninog supruga, onda otac Danko koji i danas roni sa sinom Rokom i 15 - godišnjim unukom Adrijanom. Ta tradicija koja traje već više od 100 godina prenosi se s koljena na koljeno sa oca na sina.
„Ponosna sam na to što smo uspjeli sačuvati ronilačku tradiciju obitelji mog muža staru više od 300 godina. I na njoj zasnovati vlastiti posao”, zaključuje Milena.
U Muzeju, u ostavljenim okvirima predstavljene su izronjeni antički bodeži što su se stoljećima skrivali u jadranskim dubinama, rimski nakit, spuge nevjerojatnih veličina i oblika, te druge morske tajne koje su Tanfare, ali i drugi Krapljani desetljećima čuvali u svojim domovima. Taj je Muzej odavno prepoznat kao atraktivni turistički proizvod pa ih gotovo cijele godine posjećuju skupine turista iz cijele Dalmacije, učeničke ekskurzije, ali i brojni predstavnici turističkih agencija i turoperatora, a mnogu dolaze i samo po spužve. Tako su im iz šibenskog rodilišta nedavno naručili 100 spužava za pranje tek rođenih beba. Morske su spužve izuzetno vrijedne i korisne u brojnim područjima, a njihovu blagotvornost za kožu odavno prepoznaje i kozmetička, ali i brojne druge industrije. Koristila ih je čak i NASA.
Ovaj tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
