Ubij ženu, grafit je koji je osvanuo danas, 13. rujna na dva mjesta u Zagrebu pred unutarstranačke izbore u SDP -u, a budući da je jedno od tih mjesta institucija u kojoj radi jedna o kandidatkinja Sanja Major to se povezalo s tim izborima iako autor grafita tvrdi da je želio aktualizirati pitanje zaštite žena. Događa se to upravo dok pišem ovaj tekst o ulozi zastupljenosti žena u političkom životu Grada Šibenika i Šibensko – kninske županije u kojem su žene, u prenesenom smislu riječi, ubijene gotovo od početka demokracije.
Šibensko – kninska županija od početka ima uz župana i dvoje podžupana kao izvršnu vlast, a u tih proteklih tridesetak godina imala je imala je samo tri podžupanice i to Anju Šimpragu koja je to bila po nacionalnom ključu, kao predstavnica srpske manjine, Dariju Puljić prema teritorijalnom ključu i sadašnju podžupanica Iris Ukić Kotarac koja se bezbroj puta i javno požalila na to da nije uključena u pripremu većine odluka i aktivnosti i da je više – manje “ukras na reveru”. Prije tridesetak godina tadašnja istaknuta članica HDZ -a Semira Škugor bila je kandidatkinja za jedno od dva mjesta podžupana, ali nije izabrana jer dio vijećnika te , tada vladajuće stranke nije za nju dignuo ruku.
Grad Šibenik imao je samo jednom ženu na svom čelu i to Nedu Klarić, a nikada nije imao ženu na mjestu dogradonačelnika pa ni onda kada ih je imamo dva takva mjesta. Dakle sve ove godine u izvršnoj vlasti su uglavnom muškarci.
U Gradskom vijeću Grada Šibenika u sadašnjem sazivu je samo 5 žena i to samo jedna iz SDP -a te četiri iz vladajućeg HDZ-a- To je tek četvrtina od ukupnog roja vijećnika što je ispod bilo kakve prihvatljive razine. Nažalost, za vijećničkom govornicom rijetku se i čuje glas to malo vijećnica. Tajništvo Grada Šibenika ne vodi statistiku istupa vijećnika, ali uvidom u zapisnike nekoliko zadnjih sjednica utvrdili smo da na sjednicama nije istupila za govornicu niti jedna od tih pet vijećnica koje u Gradskom vijeću očito uglavnom statiraju.
U Skupštini Šibensko – kninske županije nešto je bolja situacija jer je veća zastupljenost žena. Ima ih 16 što je nešto više od trećine, a i neke vijećnice su aktivnije od svojih kolegica u Gradskom vijeću. Tako se primjerice u pravilu na svakoj sjednici za riječ javljaju Sanja Jakelić i Tanja Lakoš Radić iz oporbenog HDZ -a i Sanja Radin Mačukat iz vladajuće koalicije. No u tom predstavničkom tijelu ne osjeća se baš ženska solidarnost pa su tako neke vijećnice nisu reagirale na dva seksistička javna istupa predsjednika Skupštine Stipe Petrine.
Ako pogledamo županijsku i gradsku upravu pokazuje se da su u Gradu Šibeniku žene na čelu četiri od osam upravnih odjela, a u Županiji je šest pročelnica i prednjače u odnosu na muške kolege. Za prošle županijske vlasti žene su bile na čelu svih upravnih odjela pa je važilo pravilo da žene vode na onim područjima na kojima se mora raditi i organizirati posao, a muškarci vladaju područjem lokalne politike u kojem se donose važne odluke, ali i paradira.
Zamolili smo aktualnu zamjenicu župana Iris Ukić Kotarac da nam prokomentira svoje dugogodišnje iskustvo političarke.
“Uvjerena sam da pojam „zamjenica župana“ do mog stupanja na dužnost u našoj županiji nije bila relevantna kategorija. Moje prethodnice vjerujem da se nitko ne sjeća kao zamjenice gospodina Pauku a sama struktura podjele uloga je i bila takva da su zamjenici bili nebitni – ova dužnost bila je nagradna i teritorijalno stranački uvjetovana Blažević je pokrivao Knin a zamjenica Drniš. Usprkos obećanjima župana prema kojem smo svi troje , dakle I drugi zamjenik župana Ognjen Vukmirović trebali biti ravnopravni u praksi to se nije dogodilo tako da ona njegova odluka kojom nam je dao ovlasti je bilo protokolarne naravi kao što je i većina njegovog mandata.Snažne žene smetaju svima. Kod muškaraca, onih pravih izazivaju poštovanje i divljenje, kod mlakonja otpor i potrebu da ih se ponizi i učini irelevantnima jer odakle ženi uopće pravo da pametuje ili da bude pametnija i da bude glasna. Tu ne mislim na poziciju žene u primjerice vladajućoj stranci. Svjedoci smo da najveće „političke +urve“ često krase svoje profile slikama Bogorodice, krunicama, da citiraju svece, pozivaju na domovinu dok im vladajuća partija potkrada umirovljenike i tjera djecu da traže sreću van države. Ovdje ne govorim o licemjerju pozicije žene u vladajućoj partiji koje su ionako tu da rade što im šef odobri i da ispunjavaju kvotu. Ovdje ne govorim ni o pravilima ponašanja, tu u ovom periodu, za razliku od ranije, nisam imala posebnih neugodnosti barem ne javno i u društvu drugih.
-Znači, uglavnom ste razočarani vašom pozicijom u izvršnoj vlasti?
Moje neugodnosti i razočaranja dolazila su u onom upravljačkom dijelu kada sam računala na žensku solidarnosti i držala da moja rješenja, iako praktična i životna prolaze, ali su x puta odbijena. Vrijeme je izgubljeno tako da mi sada baš ništa ne znači što sam bila u pravu.S druge strane žene u sustavu, barem ona većina na pozicijama, navikle na ulogu drugotne odnosno na neupitni autoritet župana, bez obzira je li to što isti radi ili kaže logično i normalno, bile su mi i ostale veliki problem. Komunikacija je bila ok ali izbor je uvijek bio takav da je potvrđivao ono što kaže šef a ne zdrava logika. Nerijetko bih imala priliku doživjeti i saznati kako im je draže da sve propadne nego li da se pomaknemo s mrtve točke.
-Kao vijećnica u Gradskom vijeću Grada Šibenika bili ste jedna od najborbenijih i najaktivnijih. Je li to bilo teško?
Moje dugogodišnje iskustvo rada u lokalnoj samoupravi, moje vijećničko iskustvo kako u Gradskom vijeću tako i Županijskoj skupštini uz moju pravničku struku, dali su mi legitimitet da se uključim u akciju osvajanja vlasti. Ipak kad se prisjetim da sam punih 12 godina bila vijećnica i da se slušalo ono što sam govorila i nerijetko odluke vlasti korigirale, vidim da je ta pozicija bila lakša u odnosu na ovu u kojoj kao druga i jesam i nisam, dakle treba mi puno više truda da dođem do cilja upravo radi toga da ne bi previše iskočila.Moja borbenost proizlazi iz odgovornosti i poštovanju koje imam prema građanima jer sam dobila mandat da se borim za njihove interese. Moja odlučnost proizlazi iz mog integriteta kojeg sam sačuvala usprkos pritiscima. Zato je važno pratiti političare. Netko tko je privatno loš čovjek, onaj koji bi se prodao za siću, onaj koji je ne karakteran, grebator ili „jadnik“, takva osoba nema kapaciteta da bi u političkom prostoru bila dobra ili bolja. Takav pojedinac uvijek će se prikloniti jačemu a jači je stranački organiziran i ima „institucije“. Na koncu to vam dokazuju i recentna zbivanja u DP-u i većini političkih stranka i „političara“ koji su u politici, kroz uobičajenu retoriku (domovina, ponos), ne radeći konkretno ništa, pronašli „zlatnu koku".
Vjerujem da niti jednim svojim političkim potezom nisam osramotila ni sebe i svoju obitelj. Često se upitam da li mi je sve ovo trebalo s obzirom na to da politika ako si iskren i boriš se za javni interes jako troši, umara i razbolijeva, a onda se sjetim svih ljudi koji su se bilo kroz nacionalnu ili svjetsku povijest borili za ljudska prava i za dobro pa sam počašćena što sam u tom društvu a ne dio gomile koja ne zna funkcionirati izvan (stranačkog) krda.
Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti
