Datum objave: 28. Travanj 2023

Dušan Šarac nakon uručenja Porina za životno djelo: Radio sam u optimalnom razdoblju hrvatske glazbe - kakva država takva glazba!

Diana Ferić
Diana Ferić

Maestru Dušanu Šarcu uručena je večeras, na svečanosti dodjela Porin ta nagrada za životno djelo. Tom prigodom o njemu su govorili njegov prvi suradnik u organizaciji Festivala dalmatinske šansone Branko Viljac, Branimir Bubica i Gabi Novak, a nagradu mu je uručio njegov dugogodišnji suradnik i sugrađanin Siniša Škarica. Istaknuo je kako je Šarac svestrani glabenik podsjetivši na njegov glazbeni put od uspješnog violiniste, glazbenog pedagoga do umjetničkogravnatelja Festivala dalmatinskih klapa u Omišu i umjetničkog direktora Večeri dalmatinske šansone u Šibeniku. „U njegovoj kajdanki je više od 800 skladbi”, istanuo je.

Primivši tu nagradu Dušan Šarac, poznat po svojlj skromnosti i sarkastičnosti kazao je kako je nagrada za životno djelo vjerojatno najgora nagrada jer poručuje da je nekome došao kraj i dodao. „Imao sam sreću raditi u najoprimalnijem razdoblju hrvatske glazbe. Ne mislim reći da je sve prije bio bolje, ali još je Platon kazao „Kakva država takva glazba” , dodao je misleći na Platonovu misao: „Što je ud ržavi bolja glazba bolja će biti i država”

Porin za životno djelo najvrijednije je priznanje hrvatske glazbene struke dodjeljuje se onim umjetnicima koji su svojim trudom, radom i uspjesima obilježili hrvatsku glazbu, koji su se upisali u povijest i onima bez čijeg autorskog rada, glasa, talenta ne možemo zamisliti glazbenu prošlost.

Dušan Šarac, svestran je glazbenik i glazbeni producent, umjetnički ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa u Omišu od 2008. do 2022. godine, te utemeljitelj i umjetnički ravnatelj Večeri dalmatinskih šansona u Šibeniku. Sklada od šezdesetih godina prošlog stoljeća, a njegov opus sadrži više od 800 snimljenih skladbi. One pripadaju fundusu dalmatinskih evergrina koje pjevaju sve generacije, u svim prigodama i na svim meridijanima. “Maslina je neobrana”, “Dalmacija u mom oku”, “Budi noćas mirno more” ili pak “Šijavica”, “Šibenska balada”, “Na omiškoj stini“… Njegovi brojni hitovi, bilo da su pisani za izvođače zabavne glazbe bilo za klape, toliko su ušli u uho ovdašnjeg puka i u njegov “životni repertoar” da ih se tretira kao narodnu ostavštinu, dalmatinski glazbeni abecedarij koji se u svim prigodama servira uz pršut, sir i vino.

Rodom Šibenčanin, Dušan Šarac završio je Pedagošku akademiju u Zagrebu i stekao zvanje glazbenog pedagoga. Prvi se put pojavio na “Omišu” davne 1969. godine kao voditelj slavne klape Šibenik čiji su to također bili početci. Slijede godine Šarčeve intenzivne suradnje sa svim šibenskim klapama, među kojima svakako treba spomenuti klapu Jadrija i klapu Teuta s kojima je postigao brojne uspjehe. Kao skladatelj prvi se put u Omišu predstavio sa skladbom “Iz toverne pisma zvoni” (1981.), a među 19 njegovih skladbi, koje su praizvedene na “Omišu”, nagrađene su: “Poživi nam sine” autora stihova Drage Britvića (prva nagrada publike 1982.) i “Šijavica” (prva nagrada publike 1982.), “Na omiškoj stini” (prva nagrada publike i druga nagrada žirija 1992.), “Noćas ćemo zapivati” (prva nagrada publike 1994.) i “Žižula” (druga nagrada žirija 1995.), sve ostvarene u suradnji s tekstopiscem Perom Picukarićem. Spomenutu, u jeku Domovinskog rata nastalu skladbu “Na omiškoj stini” odmah su Omišani prigrlili kao svoju svečanu pjesmu koja se izvodila u svim značajnim prigodama, pa tako i prigodom svečanog otvorenja Festivala. Ipak, u neupitnoj obostranoj ljubavi Omiša i Šarca najznačajniji je trenutak proglašenje te pjesme 2004. službenom omiškom himnom za što su Dušan Šarac i Pere Picukarić primili i godišnju Nagradu Grada Omiša. Premda se Šarac, glazbeno sazrijevajući paralelno s omiškim Festivalom, u njemu okušao u najrazličitijim ulogama – od već spomenutog voditelja klapa, skladatelja, obrađivača, člana stručnih ocjenjivačkih sudova za klape, za debitante i popularne skladbe, izbornika novih skladbi do producenta brojnih festivalskih nosača zvuka među kojima su brojni nagrađeni Porinom, posebno je ponosan što je kao mlad producent tek zaposlen u slovenskoj diskografskoj kući Suzy 1975. godine sve napravio kako bi omiški Festival prebacio u Jugoton i omogućio da klape snimaju u Zagrebu, želeći tradicijsko blago Hrvatske sačuvati u granicama Lijepe Naše.

Iz kategorije: Vijesti