Hrvatski zdravstveni sustav u prilično je lošem stanju, a zbog toga i ishodi liječenja, barem kada je rak u pitanju, nisu dobri.
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) objavila je rezultate istraživanja o trendovima i stanju zdravstvene skrbi u području raka. Ono je pokazalo da je kvaliteta liječenja raka u Hrvatskoj niža nego u drugim članicama Europske unije. U istraživanju stoji i da je Hrvatska druga po smrtnosti od raka u Europskoj uniji, piše Telegram.hr
Procjenjuje se da je 2019. godine od raka umrlo 282.113 ljudi, što je 6641 na 100 tisuća stanovnika, što je 15 posto više od prosjeka EU, gdje je smrtnost bila 5717 na 100 tisuća stanovnika. Zanimljivo je da su troškovi liječenja raka istovremeno bili za 11 posto veći od prosjeka EU.
Liječenje raka po stanovniku skuplje u Hrvatskoj u odnosu na EU
Naime, od ukupnih izdataka za zdravstvo, za liječenje raka izdvajalo se 7 posto, a prosjek EU iznosi 6 posto. Kada se pogledaju troškovi po stanovniku, prilagođeni paritetu kupovne moći, oni su iznosili 366 eura, dok je prosjek EU bio 326 eura. Što se tiče broja oboljelih godišnje, tu smo otprilike u prosjeku EU sa 709 slučajeva na 100 tisuća stanovnika za muškarce i 467 slučajeva za žene.
Doduše, za ove više troškove, treba priznati, nije kriv samo neracionalan zdravstveni sustav, već su vjerojatno doprinijeli i nezdravi životni stilovi građana – znamo da smo u vrhu po pretilosti, pušenju i drugim nezdravim navikama koje pridonose obolijevanju od raka.
Ipak, problem je i organizacija zdravstvenog sustava. U posljednjih trideset godina gotovo svaka Vlada najavljivala je vlastitu reformu zdravstva, koje naravno, nikada nisu provedene – ili nisu dale očekivane rezultate.
Na kvalitetu sustava negativno utječu i brojne afere
Nakon ulaska u EU Hrvatska se susrela i s odlaskom liječnika i drugog medicinskog osoblja, koje u bogatijim zemljama traži bolje uvjete rada – bilo da se radi o višoj plaći, boljim međuljudskim odnosima ili prilikama za stručno usavršavanje.
Nedvojbeno je da na stanje u zdravstvu negativno utječu i brojne afere s namještenim natječajima, koje sugeriraju da veliki dio novca namijenjenog održavanju sustava završi gdje ne bi trebao. Pretpostavka je da su otkriveni slučajevi kriminala samo manji dio onoga što se zaista događa.
Koliko novca ode na namještene i preplaćene nabave, vjerojatno nikada nećemo doznati, ali je jasno da sustav u kojem posao izrade softvera za bolnice dobivaju cvjećarnice, ne može normalno funkcionirati. Koliko god novca da se u njega ulije, uvijek će biti premalo.
Poznato je da zdravstvene usluge ni u geografskom smislu nisu svima jednako dostupne. Gotovo svakodnevno nailazimo na vijesti da u nekom manjem mjestu, ili na otoku, nemaju liječnika, a takva je situacija i s liječenjem raka. Prema istraživanju OECD-a oko polovice stanovništva živi u županijama bez kliničkih onkoloških centara pa je i nezadovoljstvo građana zbog geografske udaljenosti zdravstvenih usluga šest puta veće od prosjeka Europske unije.
Financijski problemi vidljivi i u plaćanju lijekova
Problemi s financiranjem zdravstvenog sustava, iz perspektive građana najviše su vidljivi kroz probleme kašnjenja u plaćanju lijekova, zbog čega veledrogerije svako toliko upozoravaju da bi moglo doći do nestašica.
Bolnice, naime, imaju ograničene proračune, a plaćanje lijekova i medicinske opreme je niže na listi prioriteta, pa se u nekim slučajevima javljaju kašnjenja dulja i od godine dana. Povremeno Vlada intervenira i sanira dugove, ali još nije uspostavljen sustav koji bi taj problem zauvijek otklonio. Iako bi to naravno dovelo i do financijskih ušteda, jer se ne bi plaćale zatezne kamate.
Krajem prošle godine najavljena je još jedna reforma zdravstva koja će najvjerojatnije dati iste rezultate kao i sve prethodne – nikakve, a kvaliteta usluge koje taj sustav pruža ovisit će, kao i do sada, o osobnom entuzijazmu i požrtvovnosti pojedinih liječnika.
