Ana Šimić, viša knjižničarka i voditeljica Narodnog i znanstvenog odjela šibenske gradske knjižnice u knjižničarstvu je više od 20 godine. Taj posao smatra pozivom iobavlja ga s posebnom predanošću i strašću prema knjizi, čitateljima i druženju s njima iz čega su proizašli i mnogi projekti koje provodi ta gradska knjižnica. Uz to je i vrlo aktivna volonterka i to u Udruzi „ Franak”, u Županijskoj ligi za borbu protiv raka, jer je i sama preboljela rak na dojci, te u šibenskom Lion klubu LUCE u kojem je angažirana upravo na osvješčivanju žena o prevenciji, ali i osnaživanju onih koji obole od te teške bolesti. Zbog svega toga ne čudi što je ona jedna od kandidatkinja za ovogodišnju Šibensku grandecu, priznanje ženama u lokalnoj zajednici koje svojim radom i aktivnošću unapređuju kvalitetu života u njoj i pomiču granice. Projekt je prije sedam godina pokrenula udruga „Volim Šibenik”, a medijski pokrovitelji su Županijski radio Šibenik te portali Šibenski portal i Šibenik News.
Ana je u šibenskoj gradskoj knjižnici počela raditi još kao dvadesetogodišnjakinja studentica Studija komunikologije i turizma u Zadru, u vrijeme dok je Knjižnica još bila smještena u Plavom neboderu, a ravnatelj je bio pokojni Milivoj Zenić kojeg do danas smatra svojim najvažnijim mentorom. Prepoznao jeu njoj, kako nam je kazala, bistru i obrazovanu osobu, a kao takvu doživjeli smo je i mi dok nam je vrlo koncizno i otečeno pričala o svom poslu i volontiranju, bilo da je riječ o knjižničarstvu, problemima građana s kreditima u švicarcima koje je i ona imala, potpomognutoj oplodnji kojoj se bila podvrgnula nekoliko puta, nažalost bezuspješno ili borbi s rakom dojke koji je pobijedila. Priča o tome javno i bez sustezanja ne zbog sebe nego kako bi drugim ljudima koji se s takvom problemima susreću pokazala da se ne treba predati i da takve bitke ne moraju biti izgubljene.
„Došla sam u Knjižnicu raditi 1997. godine kao zamjena,Tada je bilo samo 12 zaposlenih, ali već se govorilo o preseljenju odnosno povratku Knjižnice u grad, na mjestona kojem je nekad bila Narodna slavjanska knjižnica. Dobro sam se snašla u tom poslu i Milivoj Zenić me je htio odmah zaposliti za stalno, ali nisam pristala jer sam željelanajprije završiti fakultet što je on, koji se stalno zalagao za cjeloživotno obrazovanje, jako cijenio. Završila sam svoj studij, a onda sam ipak upisala i dopunski studij iz knjižničarstva. Prije godinu dana sam dobila status više knjižničarke na temelju svega što sam do sada napravila”, sažela je Ana svoj CV no iza tih nekoliko činjenica stoji sudjelovanje u nizu projekata poput osnivanja dva čitateljska kluba u šibenskoj knjižnici, radionice kreativnog pisanja, natječaja „KUŠIN” ili natječaja za haiku poeziju koji su predložili poznati šibenski haiku pjesnici Aljoša Vuković i Danijela , bogatih programa obilježavanja Noći knjige, pop – up sajma koji Knjižnica već tri godine organizira u perivoju Roberta Visijanija...
„ Možda se nekome to ne čini tako, ali moj posaoje jako dinamičan i kreativan. To je druženje s knjigama i onima koji vole čitati knjige ili pak organiziranje različitih događanja koja znaju biti i stresna. Drago mi je što je naša knjižnica zaista postala mnogim Šibenčanima svih uzrasta dnevni boravak i užitak mi je družiti se se njima, razgovarati, dobivati od njih povratne informacije, organizirati različita događanja”, ističe Ana.
Njen volonterski rad počeo je u Udruzi „Franak” koja je okupila građane zbog problema s kreditima u švicarcima, a ona je bila jedna od prvih aktivistkinja i na lokalnoj i na nacionalnoj razini.
„ Željeli smo osvijestiti činjenicu da su ti krediti u švicarskim francima, koji su nam bili plasirani kao najpovoljniji i najpopularniji proizvod bili zapravo dobro osmišljen toksični proizvod koji je mnoge doveo na prosjački štap. Obišli smo cijelu Hrvatsku i na tribinama upućivali građane da tuže banke. Organizirali smo najveći prosvjed do tada u demokratskoj Hrvatskoj. Ja sam bila koordinatorica PR tima, a jedno vrijeme i povjerenica za šibensko područje. Napravili smo dobar posao iako je možda tih tužbimoglo biti i više. Borba još traje jer nas se stalno vraća korak nazad. Evo sada još čekamo konačnu odluku Vrhovnog suda i nadamo se da će ona biti povoljna za sve nas koji smo uzeli takve kredite. Iz te udruge je proizašla i naša politička stranka SNAGA jer smo htjeli da se i u Saboru čuje glas obespravljenih građana i potrošača i u tome smo uspjeli. Otvorili smo i neke druge teme poput drukčijeg tretmana postupka potpomognute oplodnje u Hrvatskoj o čemu sam imala prilike govoriti u hrvatskom Saboru, potom o asistentima u nastavi. Proveli smo i projekt financijskog opismenjavanja djece kako im se ne bi u budućnosti dogodilo ovo što se dogodilo nama sa kreditima u švicarcima”, podsjeća Ana.
Istodobno je bila posvećena i svom obiteljskom životu i želji njezinoj i želji supruga, s kojim je u vezi od srednje škole, da postanu roditelji. Prolazili su kroz ne baš lagane i bezbolne postupke potpomognute oplodnje da bi ona na kraju oboljela od raka dojke.
„Srećom ta mi je bolest rano otkrivena pa sam je uspjela pobijediti iako i dalje živim u određenom strahu i strepnji. Pomogle su mi upravo savjeti o prevenciji pa sam sama stalno pregledavaladojke i u jednom trenutku sam napipala kvržicu. Bila sam na liječenju u Rijeci, ali sam i boravak u bolnici koristila za osvještavanje sestara i liječnika s kojima sam bila u kontaktu o problemima s kreditima u švicarcima i potrebi podizanja tužbi protiv banaka”, otkriva Ana. Nakon što se izliječila odlučila je kroz aktivnosti Županijske lige za borbu protiv raka pomoći osnaživanju žena, a o svom je slučajui svojim dijagnozama otvoreno pisala i na društvenim mrežama. „Shvatila sam koliko je oko nas ružnih i tužnih priča o oboljelima od malignih bolesti pa sam htjela ispričati svoju pozitivnu priču kako bi ohrabrila ljude koji se nađu takvoj situaciji”, kaže Ana. Lani se uključila u rad šibenskog Lions kluba LUCE i ponudila da pomogne upravo u njihovim akcijama edukacije žena o toj opakoj bolesti i potrebi preventivnog djelovanja.
„Kroz svoj posao susrećem različite ljude, s različitim sudbinama i životnim pričama. Mislim da suradnjom različitih udruga možemo puno toga napraviti za dobrobit naše zajednice”, zaključuje.
Na pitanje kako je doživjela to što je predložena za Šibensku grandecu odgovara kako je, kada je to saznala, bila iznenađena i zatečena jer sama o sebi tako ne razmišlja.
„Ne volim publicitet ni javne nastupe, ali ipak sam prihvatila ovu kandidaturu jer je to dobar način da kroz svoju priču posredujem ono za što se kao volonterka sa svojim suradnicima i kolegama zalažem i zaista mi je čast biti u društvu žena koje doprinose kvaliteti života u našoj zajednici”, kazala je.
Nova Šibenska grandeca, nakon što sve kandidatkinje budu predstavljene u medijima koji su pokrovitelji ovog projekta, bit će proglašena u ožujku, uoči Međunarodnog dana žena.
