Novinarka Diana Šetka piše napisala je knjigu o Arsenu Dediću, glazbenoj legendi u kojoj otkriva mnoge detalje iz njegova stvaralački bogatog i emotivno burnog života: kako je upoznao Gabi, tko je bila Ines iz njegove pjesme, koliko je volio žene i one njega te čiju je fotografiju imao uz sebe u svojim posljednjim danima.
Autor čije su sjetne pjesme "Kuća pored mora", "Moderato cantabile", "Čovjek kao ja" ili "Sve što znaš o meni" mnogim generacijama proživljeno govorile o ljubavi, samoći i prolaznosti te se, prateći mnoge naše važne životne trenutke, utisnule u kolektivnu svijest ovih prostora kao, kako je nadahnuto rekao Veselko Tenžera, formula nove osjećajnosti. Bio je tvorac hitova - premda je tvrdio da hitove ne piše jer su "za hititi" - tako popularnih da se doživljavaju kao narodne pjesme. Tako je "Vratija se Šime" zapravo Arsenov duhoviti tekst koji je uglazbio Nikica Kalogjera. Arsen je bio i skladatelj nezaboravnih partitura za serije "U registraturi" i "Prosjaci i sinovi" te za mnoge filmove, među kojima su "Glembajevi", "Vlak u snijegu", "Vlakom prema jugu" i "Živa istina". Taj film Tomislava Radića, u kojem je samu sebe glumila Arsenova tadašnja djevojka Božidarka Frajt, upravo je zbog njegovih stihova napadnut kao politička provokacija, premda je Arsen više puta izjavio da je on sam "ne apolitičan, nego antipolitičan". I na kraju, Arsen je bio pjesnik čija je prva zbirka "Brod u boci" izazvala pravu senzaciju kad je objavljena 1971. i prodana u više od 80 tisuća primjeraka - premda je sa svojstvenom ironijom za sebe govorio da je "pjesnik opće prakse".
Bio je izvan mode i trenda, težak tip mekog srca, jezika oštrog poput mača i neiscrpnog nadahnuća, kaže Diana Šetka, autorica knjige "Arsen: sjećanja" - koja je jedno od najprodavanijih izdanja na ovogodišnjem Interliberu. U knjizi su skupljena svjedočanstva mnogih koji su ga poznavali, s njim surađivali, prijateljevali i živjeli - Arsenovog starijeg brata Milutina, koji se prisjetio njihova djetinjstva u rodnom Šibeniku, Biserke Petrović, majke slavnog košarkaša Dražena Petrovića, koja je išla s Arsenom u školu, njegovih bivših djevojaka Ines Bareza i Branke Habek, brojnih glazbenika koji su s njim surađivali, poput Petra Graše, Zorana Predina i Zrinka Tutića, te onih koji su mu u životu bili najvažniji - supruge Gabi Novak, kćeri Sandre i sina Matije.
I gotovo svi spominju koliko mu je važan bio Šibenik, kako je duboko obilježio njega i cijelo njegovo stvaralaštvo, u kojem se pojavljuju mjesta, likovi, zvuci i boje grada u kojem je odrastao. Rođen je u ljeto 1938. u šibenskoj Varoši, donijevši veselje bratu Milutinu i roditeljima koji su prije njega već izgubili četvero djece. Otac Jovan bio je zidar, radio je i kao vatrogasac, ali iznad svega je volio glazbu pa je svirao timpane i trubu u Šibenskoj limenoj glazbi, a katkad i u kazališnom orkestru. Majka Veronika, koju su svi zvali Jerka, bila je nepismena, ali vrlo pametna žena, dubinski odana djeci. Arsen, koji ju je poslije naučio čitati i pisati, često je naglašavao kako je bila pobožna i brižna. Obožavao je majku, kao i ona njega. Redatelj Antun Vrdoljak jednom je, kad je bio u Šibeniku, navratio kod Dedićevih i zatekao Arsena kako leži na kauču s glavom u maminom krilu.
"Bila je to nevjerojatna ljubav i nježan odnos", kaže u knjizi Vrdoljak.
Centar obiteljskog života bio je dvor natkriven pergolom ispred kuće Dedićevih u Ulici Nikole Tesle; tu je Jerka ljeti i kuhala, jer je čak i za najveće žege bilo ugodno. Kasnije, kad je već slavni Arsen dolazio iz Zagreba u Šibenik, taj je dvor bio svojevrsno intimno mjesto gdje je boravio s obitelji, a pristup su imali samo najbliži prijatelji.
Više pročitajte na Gloria.hr
