EUROKUNA / Priča o kuni na hrvatskoj kovanici eura nije skandal, to je samo nova epizoda u serijalu hrvanja Hrvatske s vlastitom valutom

Aktualna priča o kunoznom "dizajnu" tzv. hrvatske kovanice eura kojom hrvatska vlast sramoteći Hrvatsku zabavlja Europu pa i dobar dio svjetske javnosti, na žalost nije skandal nego je samo nova epizoda u osebujnom serijalu hrvanja Hrvatske s vlastitom valutom, najvažnijim elemenata svoje državnosti i suvereniteta. Naime način na koji je proveden natječaj za dizajn hrvatske kovanice eura i još više praksa odlučivanja o "najboljem" rješenju nešto je što su Hrvati već vidjeli. Povijest se ponavlja jer se u protekla trio desetljeća neke stvari nisu ni za nijansu promijenile. Počeo je u usred Domovinskog rata u kolovozu 1991. godine, nepunih mjesec dana prije napada JNA na Šibenik i u jeku bitke za međunarodno priznanje Hrvatske. Tada je posebna državna komisija koju je imenovao predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman odlučila da će novac slobodne i neovisne Hrvatske biti hrvatska kruna te da će se stoti dio jedne kune zvati banica. Prijedlog je prihvatila Vlada i donijela Uredbu u kjojoj piše da je novčana jedinica Republike Hrvatske hrvatska kruna, koja se dijeli na sto banica.Na natječaju za dizajn hrvatske krune posao su dobili vrhunski meštri Miroslav Šutej, Šimun Šutej i Vilko Žiljak. Poslani su Njemačku gdje su radili pripremu za tiskanje novca suverene i slobodne Republike Hrvatske, ali posao nisu uspjeli dovršiti jer ih je netko (nikada se nije doznalo tko, kako i zašto) obavijestio da se hrvatska valuta neće zvati kruna nego kuna. Došlo je do žestoke rasprave u Saboru. Oporba je ukazivala na činjenicu da kruna ima korijene i kontinuitet u hrvatskoj povijesti, a da je kuna službeni novac bila samo u ustaškoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Upozoravalo se da bi uvođenje valute koja bi se zvala kuna moglo dodatno stiugmatizirati Hrvatsku te otežati njen međunarodni položaj i ugled. U Saboru je u jednom trenutku zastupnik Škrabalo kazao: - Hrvatskoj u ovom trenutku ne trebaju ni 'YU' ni 'U'' te predložio da se o tou odlučuje referendumom. Škrabala su porazili Vice Vukojević i Dalibor Brozovićtvrdnjom da je krzno kune Hrvatima stoljećima bilo obračunska jedinica i naturalno sredstvo plaćanja. Konačno 29. srpnja 1993. godine Sabor je sa 70 glasova za i 21 glasom protiv te 10 suzdržanih glasova odlučio da se hrvatska valuta neće zvati kruna nego kuna. Hrvatska kuna puštena je u opticaj 30. svibnja 1994. godine. Tada je zamijenila hrvatsku ratnu surogat valutu koja se zvala hrvatski dinar.
Naravno, kuna je u antifašističkoj Europi dočekana namrgođena čela, a odmah je izbio i skandal. Naime novčanica od 10 kuna bila je identična njemačkoj novčanici od 10 maraka. Njemačka je zahtijevala da se ta novčanica kune povuče iz opticaja, ali Hrvatska spornu novčanicu nije povukla iz opticaja već joj je samo promijenila boju iz ljubičaste u zelenkasta. Slijedio je skandal s kovanicom od 5 kuna na kojoj je otisnut srbizam smeđu medvjed umjesto hrvatskog naziva mrki medvjed. Slijedio je novi pravopisno gramatički skandal s novčanicom od 200 kuna; kažu li Hrvati dvjesto ili dvjesta? Bilo je problema i s kovanicama lipe te još nekih nesporazuma u koje se uklapa i skandalozni početak rastanka s kunom koja se trebala zvati kruna, a ličila je na njemačku marku.