Datum objave: 25. Siječanj 2022

PAPA FRANJO: Svijet je zahvatila infodemija, slušanje je postalo prisluškivanje, a dijalog nam se pretvorio u dvoglasni monolog

Stanko Ferić
Stanko Ferić

Papa Franjo je u povodu Dana sredstava javnog komuniciranja koji će se slaviti 29. svibnja odaslao snažnu poruku beskompromisno secirajuću aktualna zbivanja u svijetu i stanje medija odnosno sredstava društvenog komuniciranja te pozvao novinare i komunikatore da  shvate bit onoga što se pripovijeda, objavljuje, snima.
-Riječ je o djelovanju koje je moguće samo kroz 'slušanje', što ne znači 'prisluškivati ili uhoditi, ili još manje 'nadvikivati se međusobno' kao što se često događa u javnim raspravama, nego to znači – poručuje papa Franjo. – Osluškivanje sebe, vlastitih najistinitijih potreba, onih upisanih u intimu svake osobe. To je također način za nadvladavanje prepreka i predrasuda, poput onih o migrantima koji nisu brojevi ili opasni osvajači, ili za sprječavanje društvene nelagode povećane pandemijom.

Valja dakle 'slušati'. To je riječ koju Papa u poruci ponavlja 30-ak puta, a koja se na neki način nastavlja na ono „ići i vidjeti“ te „zaprljati potplate cipela“, iz prošlogodišnje poruke. Slušanje se odnosi na svakoga tko je pozvan biti odgajatelj ili koji je zadužen za formaciju, ili pak tko u svakom slučaju ima ulogu komunikatora: od roditelja do nastavnika, od komunikatora do pastoralnog djelatnika ili političara.

-Slušanje ostaje bitno za ljudsku komunikaciju; međutim, ljudi su skloni okrenuti leđa i zatvoriti uši. Odbijanje slušanja često na kraju postaje agresija prema drugomu – istaknuo je Papa te upozorio – Samo ako posvećujemo pozornost onomu koga slušamo, što slušamo, kako slušamo, možemo rasti u umjetnosti komuniciranja, čije središte nije neka teorija ili tehnika, nego sposobnost srca koje omogućuje blizinu.

-Svi imamo uši, ali često čak i oni koji imaju savršen sluh ne uspijevaju slušati druge. Postoji, naime, unutarnja gluhoća, gora od one tjelesne – primijetio je Papa te se osvrnuo na prisilne migracije, slojeviti problem za koji nitko nema spreman recept za njegovo rješavanje. -Kako bismo nadvladali predrasude i ublažili tvrdoću srca, trebali bismo pokušati poslušati njihove priče. Dati svakomu od njih ime i priču o njemu. Brojni dobri novinari to već rade. Mnogi drugi bi to željeli raditi, samo kad bi mogli. Ohrabrimo ih! Poslušajmo te priče! Svatko će poslije biti slobodan podupirati migracijsku politiku koju će smatrati najprikladnijom za svoju zemlju. Ali, pred očima, u svakom slučaju, nećemo imati brojeve, opasne osvajače, nego lica i priče konkretnih ljudi, poglede, očekivanja, patnje muškaraca i žena koje valja poslušati.

Papa Franjo poziva:
-Srušimo zid razočaranja i cinizma koji se pojavio među običnim ljudima, a koji je sigurno prouzročila pandemija. Toliko nepovjerenja koje se prije nakupilo u odnosu na „službene informacije“ izazvalo je također „infodemiju“, unutar koje je sve teže svijet informacija učiniti vjerodostojnim i transparentnim. Valja pozorno, temeljito slušati, posebno društvenu nelagodu povećanu usporavanjem ili potpunim prestankom brojnih gospodarskih aktivnosti. Međutim, imamo biti oprezni jer postoji uporaba sluha koja nije pravo slušanje, nego njegova suprotnost: prisluškivanje. Stalno prisutna napast koja se danas, čini se, povećala, jest prisluškivanje i špijuniranje, uz iskorištavanje drugih za vlastiti interes. Naprotiv, ono što komunikaciju čini dobrom i potpuno ljudskom upravo je slušanje onoga tko je pred nama, licem u lice; slušanje onoga kojemu pristupamo dosljednom, iskrenom otvorenošću punom povjerenja. 
Još jedno zastranjenje slušanja jest ono koje se, nažalost, očituje i u javnom životu, gdje, umjesto da slušamo jedni druge, često se međusobno nadvikujemo – dodao je. To je simptom činjenice da se, više od istine i dobra, traži odobravanje; više od slušanja, pozorni smo prema publici. Dobra komunikacija, naprotiv, ne pokušava impresionirati javnost šalom, s ciljem ismijavanja sugovornika, nego pazi na razloge drugoga i nastoji shvatiti slojevitost stvarnosti – istaknuo je Papa. To vrijedi i za rasprave u Crkvi. Žalosno je kada se i u Crkvi stvaraju ideološka svrstavanja; tada slušanje nestaje i ustupa mjesto uzaludnim suprotstavljanjima.

Papa je primijetio kako u razgovorima uopće ne komuniciramo, nego jednostavno čekamo da drugi završi s govorom kako bismo nametnuli svoje stajalište. Dijalog tako postaje „duolog“, odnosno dvoglasni monolog – napisao je posuđujući izraz od filozofa Abrahama Kaplana. 
-Nema komunikacije ako najprije ne poslušamo, i ne radi se dobro novinarstvo bez sposobnosti za slušanje. Za davanje čvrste, uravnotežene i potpune informacije potrebno je dugo slušati. Samo ako se napusti monolog, može se doći do suglasnosti glasova koja je jamstvo istinske komunikacije – istaknuo je Papa te podsjetio na jedno od osnovnih pravila novinarstva, da je potrebno čuti više izvora, a ne zaustaviti se u prvoj gostionici, jer to jamči pouzdanost i ozbiljnost informacija koje prenosimo.

-Naravno, slušanje je naporno. Za slušanje je potrebno strpljenje, zajedno sa sposobnošću da dopustimo da nas istina iznenadi. - kazao je Papa te ukazao na kardinala Agostina Casarolija koji je govorio o „mučeništvu strpljenja“ - Slušanje drugih i kako bi drugi slušali nas u pregovorima s najtežim sugovornicima, da bi se postiglo što veće moguće dobro u uvjetima ograničenja slobode. Slušanje je nadragocjeniji dar koji možemo ponuditi jedni drugima. Tako je u pastoralnom djelovanju najvažnije djelo „apostolat uha“ koji će, nadamo se, obilježiti sinodski proces. Molimo se da to bude izvrsna prilika za uzajamno slušanje. Zajedništvo, naime, nije rezultat strategija i programa, nego se gradi na međusobnom slušanju među braćom i sestrama. Kao u zboru, jedinstvo ne zahtijeva jednoličnost, monotoniju, nego mnogostrukost i raznolikost glasova.

Izvor: Vatican News
Foto: Vtican Media

Iz kategorije: Vijesti