Odali smo jučer pijetet žrtvi Vukovara kolonom sjećanja u kojoj su bili desetci tisuća građana. No vrijeme sjećanja na Vukovar vrijeme je o kada se moramo osvrnuti i na sve ono što se događalo nakon oslobođenja Hrvatske za što sigurno oni koji su poginuli nisu dali svoje živote. Poruka „Optužujem” koju je, znajući da mu je glava ju torbi, javno preko radija izrekao Siniša Glavašević aktualna je i danas, kako je napisao bivši novinar i političar Branko Vukšić na svom Facebook profilu. To je tekst koji valja pročitati pa ga u cijelosti prenosimo:
Dan je sjećanja na žrtve Vukovara. I on bi trebao samo to i biti; dan kada se sjećamo žrtava, kada se sjećamo sulodog rata (jer, svaki je rat sulud), sulude agresije. Trebali bi se danas sjećati vapaja iz Vukovara, vapaja za pomoć, vapaja za spas grada, a grad su ljudi. Trebali bi se sjećati suludo proračunate šutnje pred tim vapajima. Zato, vi koji se nekritički zaklinjete u Franju Tuđmana, a istovremeno se ponekad (na žalost, uglavnom prigodno) prisjetite SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, heroja s perom i mikrofonom, heroja-pjesnika koji je osvjetlao obraz i novinarskoj profesiji, heroja koji je u paklu rata bio prije svega humanist, domoljub i čovjekoljub, vi koji stvarate mitove kako bi produljili u vječnost ratnu psihozu, te njome kopali po ranama i savjesti čitavoga društva, vi koji se toliko zaklinjete u grad heroj a činite sve da se iz njega bježi glavom bez obzira, vi koji namećete u miru psihozu rata desetljećima nakon što je on završio, samo zato da bi parazitirali na žrtvama. Vi koji sramotnim stereotipima i lažnim slikama o današnjem Vukovaru sramotite časnu profesiju kojoj je pripadao Siniša Glavašević, vi koji mažete oči javnosti da je Vukovar danas moderan, perspektivan, čovjekoljubiv grad, a svjesni ste da u Vukovaru djecu segregiraju od vrtića, te ih svakodnevno uče ne o zajedništvu, već o podjelama, vi koji svakoga dana podmećete "krušku pod njušku" vukovarskom političaru koji skuplja poene na stvaranju ratne psihoze, na poticanju mržnje, na podjelama... pročitajte još jednom tekst kolege kojega su četnici ubili jer su njegove riječi bile jače od oružja, jer je bio ne samo svjedok istine, već je istinu o Vukovaru glasno izgovarao, a veliki domoljubi s Prisavlja su tu istinu cenzurirali. Pročitajte taj tekst svaki put prije nego što pokušate u miru uljepšavati stvarnost, koja bi, da nema političara huškača, da nema poticatelja mržnji, da nema onih koji su zaboravili za što su vukovarski ali i ostali borci dali svoje živote, bila tisuću puta ljepša, poželjnija za život.
Vi se ne usuđujete govoriti istinu jer imate obitelji, jer imate kredite, jer imate "poslodavce", a Glavašević se usudio govoriti istinu usprkos tomu što je znao da neće živ izaći iz vukovarskog pakla, koji je stvorila politika srbijanskog vodstva, čijim slugama neki od današnjih političara prostiru crvene tepihe u Zagrebu.
Pišem ovo zato što se sjećam, ne samo danas, već svakoga dana. Pišem ovo jer se divim hrabrosti vukovarskih branitelja, koji nisu, bez ikakve dvojbe, dali život za ovakvu državu, državu koju je "elita" prvo opljačkala, a onda je u svim društvenim segmentima spustila na samo dno, pljačkajući je i dalje, do iznemoglosti. Pišem ovo jer se sjećam Siniše Glavaševića i njegovih vapaja, u to vrijeme pokušavajući borcima u tenisicama, s mnogobrojnim hrvatskim umjetnicima, život učiniti snošljivijim. U to vrijeme, u vrijeme pada Vukovara, u vrijeme najvećega stradanja, imali smo nadu... u neku bolju, pravedniju, ljepšu, čovjekoljubiviju državu, u život u kojem će biti važno znanje, talent, rad, ljudskost...
Siniša, to da su nas prevarili ti si znao već tih dana, prije više od 30 godina, a mnogi širom zatvorenih očiju slave prevarante i manipulatore, koji čine sve da ondašnju i današnju laž prikriju tobožnjim velikim domoljubljem.
Zato, vi koji se ne sjećate, ili se ne želite sjećati stvarnosti, vi koji lakirate i prošlost i sadašnjost, vi koji lažete da će uz vas budućnost biti bolja, pročitajte još jednom GLAVAŠEVIĆEV VAPAJ, za nas jednako snažan kao onaj "J'ACCUSE!" velikog književnika EMILA ZOLE:
“Optužnica kojom optužujem Sabor Republike Hrvatske za sudjelovanje Hrvata u najvećem zločinu u povijesti nad hrvatskim narodom, za sudjelovanje u zločinu nad 15.000 Hrvata iz Vukovara.
Optužujem vas gospodo, što ste dopustili da gladuju dok ste vi bili siti, zato što je vama bilo toplo, a njima hladno. Dok ste vi gasili žeđ pićem po vlastitom izboru u željenim količinama, njih ste osudili na jušnu žlicu vode.
Gospodo sabornici, dane ste provodili u ukusnim domovima i isto takvim uredima, a Vukovarcima ste dodijelili vlažne i tamne podrume. Za vaše noći odabrali ste tople i meke pokrivače, njima ste prepustili mokre i smrdljive deke. Zar zaista mislite da su za to svi ovi ljudi dali svoj glas? Zašto ste naše bebe i našu djecu osudili na krastavost?
Da li su sve infekcije svijeta rezervirane za djecu Vukovara? Osuđujem vas, gospodo zastupnici, za sve njihove boli, za sav strah kojim su ispunjene dječje oči, za svaki prigušeni krik, za sve suze, isplakane i neisplakane.
Osuđujem vas, gospodo sabornici, za svaku na živo odrezanu herojsku ruku, nogu, za svaku na živo izrezanu ranu i izvedenu operaciju. Osuđujem vas za sve boli gladnih i žednih ranjenika, za sav očaj i umor naših liječnika i ostalog medicinskog osoblja. Osuđujem vas za sve smrti koje su nastupile zbog nedostatka krvne plazme i adekvatnih lijekova.
Osuđujem vas za sav očaj borca kada je shvatio da nema više čime napuniti svoje oružje. Osuđujem vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su u Vukovar stigli nepobitni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta i obranu Vukovara, ali ista ne želi biti upotrijebljena, odnosno dostavljena zapovjedništvu Operativne grupe Vukovar-Vinkovci-Županja, a koju je zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadataka koji je postavljen pred njih.
Osuđujem vas, gospodo, za svu bol trenutka kada ja Vukovar shvatio da između vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema nikakve razlike.
Osuđujem vas, gospodo, za svu sramotu koju ste nanijeli hrvatskom narodu pokapajući ga. Hrvatski narod nije vas za ovo ovlastio i zato vas optužujem za IZDAJU. Optužujem vas, gospodo, zato jer ste stajali ispred svetinje hrvatskog naroda, ispred hrvatske trobojnice, a izdajnici si to nikada ne smiju dopustiti. Okaljali ste našu zastavu i zato vas optužujem.
Optužujem vas zato što ste svojim izdajničkim ustima pjevali našu lijepu himnu koju su pjevali heroji Trpinjske ceste, heroji Lužca, heroji Mitnice, Sajmišta, Borova naselja, heroji Bogdanovaca. Heroji Vukovara pjevali su je dok su branili Vukovar u tijeku borbe, kad su sahranjivali raskomadane ostatke svojih prijatelja, pjevali su je dok su umirali.
Osuđujem vas, gospodo, jer si uzimate to pravo. Nedopustivo je da vi, pod čijim blagoslovom Vukovar umire, pjevate pjesmu ljudi koje ste osudili na mučeničku smrt. Optužujem vas za sudjelovanje u masakru nad stanovnicima i braniteljima Vukovara.
Osuđujem vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti.
Zavaravate se ako mislite da ćete vi prije doći do njih. Ne možete – garantiramo. Također garantiramo da ćete u budućnosti ući i ostati u povijesti kao izdajnici i zločinci i da ćete do kraja svog života lijegati i ustajati sa sjećanjem na Vukovar.”
Ovaj Glavaševićev vapaj, istina o Vukovaru '91., toliko je povezana s današnjom Hrvatskom da me hvata jeza. Ne zbog sebe, već zbog naše djece, naših unuka, njihove djece, kojoj ostavljamo moralno devastiranu zemlju.
Nakon što je srbijanski agresor sa zemljom sravnio grad, nemilosrdno ubijao heroje, te protjerao sve nesrbe, nakon što je Vukovar oslobođen četničkog jarma, političari su počeli rušiti nadu, poštenje, kriterije, te planski, iz dana u dan, ubijati naše duše.
Glavaševićeva: "Optužujem!" malo se tko sjeća, jer da se sjeća, danas bi u Vukovaru bilo više stanovnika nego prije devedesetih, danas bi Hrvatska bila zemlja poželjna za život, zemlja sretnih ljudi, a ne zemlja ljudi koji sreću vide i pronalaze izvan granica Lijepe njihove.
Vrijeme je za novo: "Optužujem!"
