Dvadesetšestogodišnja učiteljica u Osnovnoj školi Jurja Dalmatinca u Šibeniku Ivana Vlaić za sada je najmlađa kandidatkinja za priznanje "Šibenska grandeca" u proteklih pet godina čega je i sama svjesna pa na pitanje kako je doživjela tu kandidaturu skromno i iskreno odgovara:
"Bio je to za mene šok jer smatram da u našem gradu ima puno više žena koje su daleko više od mene zaslužile biti kandidirane. Smatram da radim svoj posao dobro, ali sam premlada i to što sam učinila i činim, zbog čega su me vjerojatno predložili za "Grandecu", tako je malo u odnosu na druge žene koje imaju više iskustva, koje su u svojem pozivu dugo vremena i sigurno su dale više".
No godine u mnogo čemu pa tako ni u utrci za to priznanje koje dodjeljuje udruga "Volim Šibenik" s partnerima nisu važne jer se to priznanje dobiva za aktivnosti koje unaprjeđuju kvalitetu života u lokalnoj zajednici i potiču humanost, a ne za životno djelo. Nakon razgovora s ovom mladom ženom koja u svakoj riječi pokazuje ljubav prema svom poslu učiteljice i djeci koju u provom redu odgaja, kojoj kada govori o tom pozivu ne pada na pamet spominjati niske plaće i potplaćenost u društvu nego misiju koju on u sebi nosi onda shvatite da je kandidatura došla u prave ruke.
Ivana Vlaić tek je godinu dana, nakon godine stručnog usavršavanja u toj istoj školi, zaposlena kao učiteljica,a kandidirana je za "Šibensku grandecu" zbog humanitarne akcije blagdanskog darivanja štićenika Doma za napuštenu djecu "Maestral" koju je krajem prošle godine, uoči Božića inicirala sa svojim učenicima, a proširila se po društvenim mrežama i dobila nezapamćeni odjek.
"Ideja je zapravo krenula od djece. Razgovarali smo o tome kako postoji puno djece i puno ljudi koje nema tko razveseliti za blagdane, koji su siromašni ili nemaju nikoga. Iznenadite se kad čujete razmišljanje šestogodišnjaka. To jesu mala djeca, ali vas naprosto šokira kad iz njihovih usta iziđu ozbiljne rečenice. Razgovarajući o toj temi, moji prvašići su zaključili da, nažalost, puno siromašne djece ima i u Hrvatskoj i predložili da im pomognemo. Izbor je pao na splitski Dom "Maestral". Poslala sam mail njihovoj podružnici u Kaštelima, ali kako nije stizao odgovor, poslala sam ga u sjedište u Split. Ubrzo su došli odgovori s obiju adresa i akcija je krenula. Pripremili smo male pakete u koje smo namjeravali staviti bilježnicu, olovku, slatkiše i još nešto "sitno". Na kraju smo sve te kutije morali mijenjati i tražiti velike", ispričala nam je.
Ta je akcija tu mladu učiteljicu vratila na korištenje društvenih mreža, na Facebook i Instagram, a bila je zatečena na koji način su tu akciju ljudi prihvaćali.
"Nisam znala što bih prije radila, pakirala pakete ili odgovarala na brojne poruke i upite koje su mi stizale. Javile su se druge škole, građani, tvrtke i ostali donatori.
"U početku smo misli da ćemo prikupiti donacije samo od učenika i roditelja naše škole i pripremiti za svako dijete male, skromne poklone. Na kraju su to ispali ogromni paket koje niste mogli nositi u rukama. Prikupili smo donacije kojima smo napunili 124 velika paketa za svako dijete u Domu te još poneke sitnice za igru, poput ljuljački i trampolina. Od naših prijatelja smo dobili kombi i vozača koji im je, taman prije stupanja novih mjera na snagu, odvezao pakete. Taj susret ispred Doma bio je jako dirljiv. Morali smo se pridržavati epidemioloških mjera, a ta djeca su željela nositi pakete koji su triput veći od nekih. Žao nam je što se zbog situacije nismo mogli družiti, ali srce je veliko kad vidite koliko im je ta pažnja značila. Neki su samo željeli ući u naše vozilo, razgledati ga, biti s nama. Nisu ni pogledali što se nalazi u njihovom paketu", otkrila nam je.
Posebno joj je bilo dirljivo, nastavila je, kad je vidjela objavu ravnateljica Doma da je jadan od njihovih štićenika rekao da su dobili puno poklona te da bi bilo izvrsno kad bi nešto od tih poklona darovali djeci u Sisku, Petrinji i Glini.
"Koliko god je ta akcija bila divna, mislim da je iznimno važno što se djeca uče vrijednostima. Po mojemu mišljenju, ne postoji veći blagoslov od darivanja nekom drugom. To nisu lekcije iz udžbenika, ali su životne lekcije koje će djeca upamtiti i imati taj osjećaj za druge. Također moram reći da koliko god kao učiteljica podučavam djecu, ona mi jednako uzvraćaju. Toliko toga sam naučila i učim od njih, što me čini iznimno sretnom i ispunjenom ", kaže Ivana.
Na kraju su njezini prvašići i ona snimili i dirljivu videoporuku svojim prijateljima kojima su postali darove.
Pričajući o svom poslu učiteljica Ivana se rado prisjeća svoje učiteljica iz OŠ "Fausta Vrančića Slavice Bračić i svih vrijednosti i poruka koje joj je usadila, ali i svoje mentorice Eva Lovrić Žaja od koje je, kaže, puno toga naučila.,a sada su dobre kolegice.
Ivana potječe iz obitelji s četvero djece, ona je druga po starosti, ali ističe kako je jedina od prvog dana školovanja znala da će biti učiteljica i ništa drugo.
"Mnogi su me odvraćali. Govorili su mi da su tu male plaće, da je posao težak, da je to struka koja se nedovoljno cijeni u društvu, ali ja se nisam dala razuvjeriti i zaista sam zbog toga danas sretna i zadovoljna. Radim ono što voli. Posao je kreativan,a djeca daju više nama nego što mi pružamo njima. U razgovoru s njima prisjetim se i svog djetinjstva, svog odnosa s učiteljicom. Evo, nedavno me je jedna moja učenica pitala mogu li joj pomoći, a pomoć joj je trebala u odabiru haljine za vjenčanje. Rastopila sam se od toga jer sam pomislila kako će se jednog dana kada se bude udavala i zaista birala vjenčanicu sjetiti valjda i tog našeg razgovora ", priča Ivana o svom poslu koji u prvom redu doživljava kao poziv.
Još u travnju prošle godine, dok je bila na stručnom osposobljavanju, mentorici Evi i Ivani pala je na pamet ideja da s učenicima tada 4. razreda snime prigodan spot i pjesmu "Moja domovina", kao znak podrške Šibenčanima i cijeloj Hrvatskoj u borbi protiv koronavirusa. Hrvatska je bila u "lockdownu", u Zagrebu se dogodio strašan potres, škole i sve ostalo zatvoreno, pa je dvadesetak učenika u svojim domovima otpjevalo pjesmu "Moja domovina" i snimke poslalo učiteljicama. Eva je koordinirala učenike i pozivala ih da šalju snimke, a Ivana je montirala spot. Dronom snimljene kadrove grada ustupila im je Turistička zajednica grada Šibenika.
Početkom siječnja ove godine, nakon katastrofalnog potresa u Banovini, Ivana je sa svojim 1.b razredom snimila dirljivi video podrške obiteljima pogođenim potresom.
"S obzirom na to da smo pred Božić imali veliku akciju prikupljanja pomoći za nezbrinutu djecu u splitskom Domu "Maestral", a vidjeli smo da se cijela Hrvatska digla na noge i pruža materijalnu pomoć stradalima u potresu, nekako smo se odlučili za video podrške vjerujući da će poruke doći do onih kojima su upućene. Djeci je to bila velika radost, a tako u njima se razvija osjećaj solidarnosti i potrebe da pomognu drugima, onima koji su u nevolji i trebaju pomoć ", objašnjava Ivana.
Njezina obitelj je do prije rata živjela na Miljevcima, u selu Kaočinama, a nakon okupacije otišli su u Split u progonstvo. Tamo se Ivana i rodila. Od 2 000. godine s roditeljima dvoje braće i starijom sestrom živ u Šibeniku. Završila je gimnaziju i srednju glazbenu školu, a svira klavir, pomalo gitaru,a odnedavno uči i svirati violinu. Kaže da je odrasla u tradicionalnoj obitelji u kojoj je djed bio stup i najveći autoritet. Spomenuvši djeda koji je lanu umro suze su joj navrle na oči čime je samo pokazala ne samo svoju ljubav prema obitelji nego it o da je emotivna i topla osoba što bi trebala biti odlika dobre učiteljice.
