Sidebar Menu

Datum objave: 08. Siječanj 2021

PROF.DR.SC. ANTE PULIĆ / Od Šibenik bih znao napraviti mali Singapur jer za to postoje svi prirodni uvjeti, a izazov bi mi bio osmišljavanje prostora TEF - a

Diana Ferić
Diana Ferić

Od Šibenik bih znao napraviti mali Singapur jer za to postoje sve prirodni, naglašavam prirodni preduvjeti. Ako je Šupuk prije 120 godina mogao napraviti ono po čemu je ušao u povijest ne vidim razlog zašto se u današnjim uvjetima s daleko naprednijim tehnološkim alatima ne bio mogao napraviti sličan pothvat, kaže prof.dr. Ante Pulić, jedna od vodećih svjetskih stručnjaka za intelektualni kapital, po majci Šibenčanin koji je unazad pet šest godina iz Zagreba preselio u Šibenik. Intervju s njim objavljen je u posljendjem broju internetskog časopisaVolim Šibenik.

Prof.dr. sc Ante Pulić, Šibenčanin po majci i Skradinjani po ocu, koji se prije pet-šest godina preselio iz Zagreba u Šibenik po WoS-u ( Web of science) najcitiraniji je hrvatski ekonomist, a njegova metoda mjerenja intelektualnog kapitala u tvrtkama i drugim kolektivima  (VAIC) jedna je od najprimjenjivanijih u svijetu. Poseban kuriozitet je da je nedavno korištena u mjerenju intelektualnog kapitala tamo gdje bi to prosječan čovjek najmanje očekivao -  u nogometu i to u najpoznatijim nogometnim klubovima UEFA-ine Lige prvaka i Europske lige, poput Bayerna, Real Madrida, Manchester Cityja, Barcelone ili Celtica. U javnosti su poznati rezultati njegovog istraživanja stanja u hrvatskom zdravstvu koje je proveo prije desetak godina  prema nalogu Ministarstva zdravstva. Dokazao je tada, primjerice, da  hrvatske bolnice imaju viši kuharski standard od onog na poznatom kruzeru Queen Elisabeth na kojem se jedan kuhar brine za 35 postelja  dok se u našim bolnicama jedan kuhar skrbi za 10 postelja ili pak da jedna čistačica u hrvatskim bolnicama prosječno skrbi za čistoću i održavanje samo pet postelja. Mjerenje intelektualnog kapitala važno je jer jamči  povećanje efikasnosti poslovanja kroz kontinuirano osposobljavanje zaposlenika i mjerenje njihove učinkovitosti. Na žalost u Hrvatskoj su posljednjih godina ta pitanja stavljena sa strane i takva se mjerenja gotovo ne provode, a tek odnedavno Šibenik je prepoznao priliku u tomu da upravo u njemu što je stručnjak za intelektualni kapital pa je prof. dr. sc. Ante Pulić angažiran na Specijalističkom studiju javne uprave na šibenskom Veleučilištu. Tako će svojim studentima analizirati indikatore intelektualnog kapitala u šibenskim gradskim poduzećima i institucijama kako bi postali što efikasniji i racionalniji u poslovanju. Najkraće rečeno,  koeficijent uspješnosti intelektualnoga kapitala koji se mjeri metodom prof.dr.sc. Ante Pulića  odgovara na pitanje s koliko rada je stvorena nova vrijednost, odnosno koliko se na jednu novčanu jedinicu (kunu), uloženu u zaposlene stvara dodane vrijednosti.
Prof. dr. Ante Pulić prije umirovljenja je bio stalni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i gost profesor na Ekonomskom fakultetu u Grazu, a u Austriji je vodio i Centar za istraživanje i unapređivanje intelektualnog kapitala.
Sudjelovao je  na istraživačkim projektima diljem svijeta, a objavio je više 40 znanstvenih članaka i 6 knjiga. Prvi je profesor koji se u Hrvatskoj počeo baviti problematikom intelektualnog kapitala.
Razgovarali smo s njim za časopis Volim Šibenik o njegovu radu kroz prizmu stanja u Šibeniku.

Nedavno smo objavili da je Vaša VAIC metoda mjerenja intelektualnog kapitala, kao jedna od  najkorištenijih u istraživanjima u svijetu  upotrijebljena  za analizu učinkovitosti najvećih europskih, a samim tim i svjetskih nogometnih klubova. Mnogima koji nisu stručnjaci za te teme bit će čudno što intelektualni kapital ima s nogometom i nogometnim klubovima. Dakle, u čemu je bit intelektualnog kapitala kad ga koriste i u nogometnim klubovima?

Kada govorimo o intelektualnom kapitalu tada nije riječ o kvocijentu inteligencije nego o pretvaranju znanja u vrijednost koju tržište valorizira. Intelektualni kapital nastaje u procesu u kojem se znanje pretvara u vrijednost, tj. novac. Nije svaki novac kapital. Recimo novac u „čarapi“ nije kapital. Ali novac koji se koristi za neki posao postaje kapital. Tako je i kod znanja: ima puno pametnih i znanjem „pretrpanih“ ljudi, ali oni te intelektualne sposobnosti ne pretvaraju u vrijednost koju tržište prihvaća. Međutim, ima i dosta onih koji svoja znanja uspješno koriste u gospodarstvu, ali i u drugima područjima pa tako i u sportu općenito, a posebno u nogometu, tenisu i drugim popularnim sportovima. Nogometni klub je kao i svaka druga tvrtka: što ima igrače s većim intelektualnim sposobnostima to je njihova atraktivnost, a time i vrijednost veća. Pa usporedite klubove poput Barcelone i Šibenika pa će vam sve biti jasno.

Meni se čini kao da ljudi  na spomen intelektualnog kapitala misle da ćete ih učiti kako biti pametniji ili docirati da nisu dovoljno intelektualni što nema veze s onim što radite?

Naravno da nema, ovdje se ne radi kvocijentu inteligencije nego o pretvaranju znanja u vrijednost koju tržište valorizira.

Kako biste Vi, koji se najveći dio svog života bavite intelektualnim kapitalom popularno objasnili  što je to i u čemu je njegov značaj za neku organizaciju, instituciju pa i državu.

Sve je više ljudi na svim razinama i u svim područjima djelovanja svjesno da živimo u dobu kojim ne dominira manualni i činovnički rad nego onaj u kojem se sve više traže vještine koje počivaju na znanju. Ne stvara se ista količina vrijednosti lijepeći etikete Bonita / Chiquita na banane ili razvijajući software za unapređenje poslovanja.

Vi ste autor jedne od najkorištenijih metoda mjerenja učinkovitosti intelektualnog kapitala - VAIC metode.  Što ona podrazumijeva i, što mislite, zašto je tako popularna među istraživačima?

Da biste pokrenuli bilo koje poslovanje i održali ga uspješnim potrebna vam je određena količina novca i isto tako ljudskog rada (znanja, vještina). U optimalnim okolnostima ova dva resursa stvaraju određenu vrijednost ili ono što danas političari često spominju, dodanu vrijednost. Moja metoda stavlja u odnos ova dva resursa s dodanom vrijednošću koju su stvorili. Jednostavno: koliko je kuna koju sam uložio stvorila nove vrijednosti. Npr. uspješna tvrtka s 1 kunom stvara 5 ili 6 kuna nove vrijednosti, neuspješna 1, 5 kuna što je jedva dovoljno za preživljavanje. A popularna je zato što se jednostavno i lako dostupnim podacima može primijeniti. Evo samo do sada u ovoj godini objavljeno je u svijetu preko 60 znanstvenih radova na tu temu u relevantnim internacionalnim časopisima.

Imate li Vi išta od tog osim što važite kao jedan od najcitiranijih hrvatskih znanstvenika na polju ekonomije?

Biti najcitiraniji hrvatski ekonomist mi je dovoljno jer pokazuje da je ono što radim i objavljujem prepoznato  u svijetu i da sam kao znanstvenik dao relevantan doprinos području kojim se bavim. Kada sam počeo raditi na fakultetu nije bilo tog kriterija. Danas, da vodim Ministarstvo znanosti, odmah bih uveo taj kriterij. Trebalo bi izaći u javnost s informacijama koje po tom kriteriju upućuju na relevantnost  naših ekonomista na fakultetima, onih koji vode ključne ekonomske institucije a još više onih ekonomista koji po javnim glasilima stalno dijele savjete i komentare.

Kakva su Vaša iskustva, koliko je u Hrvatskoj bitan intelektualni kapital? Imate li informacija o tome u kojim djelatnostima ili institucijama drže do toga da njegovim mjerenjima potiču učinkovitost?

Nedavno sam s kolegama iz Italije razvio model praćenja učinkovitosti individualnog intelektualnog rada. Dakle, postoji tim koji radi intelektualne poslove na kojima neka ustanova, institut, ostvaruje neki prihod. Napravili smo testove na kojima se pokazalo da je to jako korisno i omogućava poboljšanje poslovnih procesa. Ponudio sam to Ministarstvu znanosti, Ruđeru Boškoviću, Ericssonu i još nekim sličnim institucijama. Neki su odgovorili da im to nije potrebno a Ministarstvo nije uopće odgovorilo. I ono što je još tragičnije: nije se uopće tražio novac za to već se radilo čistom empirijskom istraživanju. I još nešto: moram primijetiti da je u Hrvatskoj prije bilo puno više interesa za ovo područje nego danas. Od 2002 do 2012 radili smo za Hrvatske šume, HEP, Hrvatsku poštu, Zagrebački holding, Agrokor i mnoge druge. HGK i mnogi gradovi sufinancirali su časopis INTELEKTUALNI KAPITAL – Učinkovitost na nacionalnoj, županijskoj i poduzetničkoj razini – koji je 2 puta godišnje izlazio 5 godina. U suradnji s Ministarstvom gospodarstva proveden je 2-godišnji program APENIK (Akcija Povećanja Nacionalnog Intelektualnog Kapitala) u kojem je sudjelovalo više od 50 tvrtki, državnih i privatnih. Ovi danas od HGK do Ministarstava uopće ne pokazuju interes za to. To je još jedan znak da ubrzano nazadujemo.

Radili ste na mnogim projektima u Hrvatskoj, primjerice u zdravstvenom turizmu. Do kakvih ste rezultata došli i jesu li neki ti rezultati korišteni  radi unaprjeđenja poslovanja?

Nisam radio samo u zdravstvenom turizmu nego općenito na racionalizaciji u cijelom zdravstvu. Tijekom rada na tim projektima prošao sam sve ministre od Milinovića do Kujundžića i mogu samo kazati da je ovaj prvi bio najsposobniji zajedno s tajnikom Jurkovićem, a ovaj zadnji najnesposobniji. Također moram iskreno reći da je današnji gradonačelnik, a tadašnji ravnatelj šibenske bolnice također pokazao veliki interes za problematiku racionalizacije u zdravstvenom sustavu pa je napravljena kompletna analiza na primjeru te bolnice. Rezultati su pokazali da je bez otpuštanja ili drugih radikalnih poteza moguće ostvariti znatne uštede i unaprijediti  efikasnost rada bolnice. Studija je trebala biti ogledna za sve bolnice u Republici Hrvatskoj međutim u Ministarstvu zdravstva bila je potpuno ignorirana. To je tako kad nekompetentni  liječnici vode Ministarstvo i većinu bolnica.

Moj je dojam da su danas mnogima puna usta povećanja učinkovitosti u firmama, lokalnoj samoupravi i državi, a da su to samo fraze i da zapravo nikome previše nije do toga stalo. Jesam li u pravu?

Naravno. Evo samo jedan konkretan primjer: Singapur i Hrvatska oko 1960. godine imali su isti GDP, nešto iznad 400 dolara po stanovniku. Danas Singapur ima oko 60 000 dolara,  a Hrvatska niti 15 000 dolara. Singapur ima oko 30 posto gospodarstva u državnom vlasništvu, a mnoge njihove kompanije posluju uspješnije od privatnih. Njihovo gospodarstvo već je godinama jedno od najuspješnijih na svijetu. Zašto? Njihovo geslo je da najsposobniji moraju upravljati. Oni tvrde da nije problem u vlasništvu, državno ili privatno, nego u sposobnosti menadžmenta na svim razinama, od političkog, lokalnog do kompanijskog. I na kraju: imaju državni Singapore Productovity Centre koji pomaže svim tvrtkama da kontinuirano podižu svoju inovativnost pa tako i uspješnost poslovanja. I tako su postali svjetski gospodarski lideri a mi se borimo da ne budemo posljednji u EU.  A startna pozicija je bila ista. Mislim da to najbolje govori o svima onima koji su vodili Hrvatsku, svaki po 30 godina.

Radili ste kao stručnjak za intelektualni kapital u Austriji. Kako se oni odnose prema tome?

Pa sve je više država koje idu putem Singapura. Čak je i Kina poslala tamo svoje eksperte da poruče njihov način vođenja državnih tvrtki i koji polako preuzimaju. U Europi tu uz Austriju prednjače Norveška, Finska i Švedska. 

Znam da vas je aktualni gradonačelnik Šibenika Željko Burić bio na početku svog mandata angažirao na nekim projektima, ali niste uspjeli ostvariti tu suradnju.

Da, bila su dva projekta, osnivanje doktorskog studija i  racionalizacija te unapređenje poslovanja gradskih tvrtki.

Sjećam se da je namjera gradonačelnika da Vas angažira da istražite način na koji funkcioniraju gradske tvrtke i kako se može povećati njihova učinkovitost u nekim medijima dočekan na nož pa su to neki čak usporedili sa Sanaderovom FIMA medijom. Gradonačelnik se povukao, a kako ste Vi doživjeli takav odjek u javnosti? Očito da je riječ o potpunom nerazumijevanju cilja i metoda?

Najprije da vam kažem da je preliminarna analiza pokazala da je u to vrijeme, a to je mislim bila 2013. godina, u svim analiziranim gradskim tvrtkama racionalnijim poslovanjem moguće doći do iznosa oko 5 milijuna kuna. Namjera je bila uz tu analizu obaviti i razgovore s menadžmentom međutim samo je mali broj pristao. Mislim da bi taj iznos koji bi se postigao racionalizacijom danas mogao biti dvostruko veći. I najvažnije: ništa nije trebalo platiti na neviđeno nego samo kao postotak od onoga što još danas u tim tvrtkama curi, propada bez kontrole. 

No to Vas ipak nije odvratilo da se  iz Zagreba preselite u Šibenik i  adaptirate kuću na Zagrađu  koja je pripada obitelji vaše majke. Jeste li se pokajali?

Zapravo odluka o preseljenju donesena je ranije. Pokajao? I dan danas ne mogu si objasniti zašto se prije nismo odlučili. Ovdje uživamo. Ali u životu sve ima svoju dinamiku.

Niste angažirani više ni na jednom projektu u Šibeniku pa mogu reći da ste neutralni promatrač. Kakvo je Vaše mišljenje, kao stručnjaka koji se upravo bavi tim ljudskim potencijalima u unaprjeđenju poslovanja neke organizacije, institucije pa i jedinice lokalne samouprave o situaciju u Šibeniku? Je li Šibenik zaista postao prosperitetni grad?

Šibenik je grad s potencijalom koji još malo tko na Jadranu ima, ali i na Mediteranu. Zemljopisno prednost mu je blizina srednje i sjeverne Europe. Drugo, raspolaže resursima koje teško naći: predivna raskoš od Zlarina, Prvića, Žirja, Borovnjaka do Kornata, a kad vam se ne ide daleko Dvainka, Tijašćica. Kad u nekoj uvali i vidite brod okrenete se i tražite onu kojoj nema nikoga. Ne znam gdje se na svijetu to može naći.  No bilo bi poželjno da se taj prirodni potencijal pametno i održivo koristi kako bi grad i građani dugoročno prosperirali.

Meni se, kao laiku, čini da i dalje živimo u društvu koje jedinim vrijednostima smatra materijalni kapital, recimo zgrade, građevine, i ulažemo sve u to. Šibenik je najbolji primjer - sagradili smo neku zgradu i nazvali je Trokutu, a nitko živ ne zna za što će ona služiti, pa imamo sličan primjer s objektom ABC u Ražinama... Tu je i podzemna garaža ispod Poljane za koju se na kraju svega ne zna ni hoće li biti isplativa i tako redom. Slažete li se?

Ne da se slažem nego želim i potvrditi. Apsurdna je bila situacija u gradskom vijeću gdje se iznosi da će se tek nakon nekoliko mjeseci vidjeti koliko će garaža biti popunjena. Iako ide naprijed, a za moje kriterije sporo u odnosu na resurse, Šibenik je još uvijek grad krajnosti. Kad ste već spomenuli Trokut, na jednoj strani velebni pomak, Mandalina. Od neću reći ružnog pačeta, bolje reći rugobe grada, pretvorena je velebnu četvrt. Prvi put sam došao 2013., i nisam mogao vjerovati da se itko odlučio tamo graditi hotel. Kada sam išao na njegovo otvorenje nije mi bilo jasno što će misliti gost koji mora onuda proći, a plaća 500 dolara noćenje. Danas je to najljepši vanjski dio grada. S druge strane, prostor TEF-a i oko njega je sada postao ono što je Mandalina bila prije.     

Što bi trebalo napraviti da Šibenik postane grad znanja, pametni grad?

Ne puno, dati onima koji imaju rezultate, ne bilo kakve već svjetske reference, da usmjeravaju aktivnosti i projekte u gradu. Napravili bi nešto kao mali hrvatski Singapur.

Je li točno da su Vas pozvali i da predajte na Specijalističkom studiju  Javne uprave na šibenskom Veleučilištu?

Ne da su pozvali nego sam aktivno sudjelovao u njegovom koncipiranju, doduše u manjem dijelu. Moj je predmet Učinkovitost javne uprave i nadam se da će polaznicima biti omogućeno da kroz seminarske, ali i diplomske radove obrade županiju i grad s tog aspekta.

Vratimo se Vašim osobnim  vezama sa Šibenikom. Vaša je majka Šibenčanka, a Vaš je ujak bio poznati Šibenčanin Joško  Maričić, nekadašnji direktor Vodovoda. Njegova supruga je čuvena profesorica matematike u šibenskoj gimnaziji. Jeste li od djetinjstva bili vezani za Šibenik?

Navečer zadnjeg dana škole s majkom bio bih u vlaku za Šibenik. Bio sam zadužen za čuvanje desetak kokoši koje smo nosili pa sam na svakoj stanici morao ići vidjeti da ih netko ne odnese. Dan prije početka škole smo se vraćali. Živio sam za te dane ljetnog raspusta.

Čega se sjećate   iz tih dana kada ste kao dječak boravili na ljetnim praznicima u Šibeniku ?

Martinske, Slavke, Martinovića, pinice. Bilo je to na prijelazu iz 50-tih u 60-te. Ujutro bijela kava s kruhom od prethodnog dana, dobiješ štrucu svježeg kruha i ne vraćaj se do večeri. Imao sam dobro društvo iz susjedstva, jednog koji je imao kaić, pa smo vadili pidoče, pekli na lati i tako dočekali večer. Kasnije je došlo bolje razdoblje, Jadrija itd. Sjećam se da je u to doba  počeo i MDF-a koji definitivno predstavlja neprocjenjivu nematerijalnu vrijednost Šibenika.

Kada bi Vas sada pozvao netko tko preuzima odgovornost za sadašnjost i budućnost Šibenika želeći da mu pomognete  svojim znanjem i iskustvom stručnjaka i znanstvenika što biste mu predložili i gdje biste se željeli  angažirati i s kakvim ciljem?

Cilj sam već naveo, a to je  napraviti mali Singapur za što postoje sve prirodni, naglašavam prirodni preduvjeti. Problemi da se to ostvari su ovi drugi. Ako je Šupuk mogao napraviti ono po čemu je ušao u povijest ne vidim razlog zašto se u današnjim uvjetima s daleko naprednijim tehnološkim alatima ne bio mogao napraviti sličan pothvat.  Bitne su kvalitetne ideje, kreativnost, znanje – dakle  intelektualni kapital koji to može pretvoriti u stvarnost. Koncepcijsko i gospodarsko osmišljavanje prostora TEF- a bio bi mi pravi izazov.

Iz kategorije: Vijesti

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam