Sidebar Menu

Datum objave: 11. Travanj 2017

Analitičar Ivo Jakovljević osvrnuo se na "Dvolično šibensko proljeće 2017."

Diana Ferić
Diana Ferić

Šibenčanin Ivo Jakovljević, novinar i ekonomski analitičar analizirao je stanje u Šibeniku i šibenskom gospodarsku u svom blogu Šibenski brevijar 2, a tekst prenosimo u cijelosti.

 

Preobražavaju li se novim velikim koracima i Šibenik i cijela njegova županija u jadranski Monte Carlo, ili - unatoč sve brojnijim iluzijama većine svojih političara i građana - još nisu dosegli ni razinu bruto-proizvoda, zaposlenosti i tehnoloških prednosti iz daleke, ali također krizne 1989-e (zadnje godine u kojoj je TLM na račun svoje veličine, te - do pada Berlinskog zida - i izvoza, u značajnom obujmu u ondašnju istočnu Njemačku, održavao Šibenik kao jedan od najrazvijenijih hrvatskih gradova)? Pitanja te vrste – osobito ususret novim lokalnim izborima – još se ne postavljaju ni na političkoj, ni na medijskoj sceni, pa niti na jednoj od ključnih šibenskih internetskih adresa. Tako Šibenik i cijela njegova županija idu suhim grlom u još jedne izbore, a da malo tko zna što se to radikalno novog (boljeg ili goreg) zbiva u stvarnom šibensko-kninskom gospodarstvu, njegovim financijama i u njegovom vlasničkom listu, s pripadajućim mu mnoštvom atraktivnih parcela.

OPĆI MUK O DEPRESIJSKOM BRUTO-PROIZVODU I KRONIČNOM PADU ZAPOSLENOSTI: Umjesto da se na stručnim i političkim razinama raspravlja o šibenskim ekonomskim potencijalima, većina se zadovoljava oblacima prašine iz dvadesetak većih i srednjih, te još 15-ak manjih gradilišta širom stare jezgre, na kojima se grade novi hoteli, apartmani i ostali objekti iz sve raznovrsnije turističko-ugostiteljske ponude. To što će u budućem šibenskom bruto-proizvodu imati udjel manji od 20 posto, a otvoriti manje od 200 sezonskih radnih mjesta i biti jedva vidljivo u proračunskim prihodima grada, županije i države, s najviših šibenskih političkih adresa predstavlja se kao svojevrsno gospodarsko čudo na šibenskom putu u Monte Carlo. Istodobno, o ključnim gospodarskim i financijskim adresama i njihovim doprinosima tom istom nadolazećem šibenskom zlatnom dobu, ni u lokalnoj politici, ni u stručnoj javnosti, pa posljedično ni medijima, jedva da se nešto zucne. Ili - samo s vremena na vrijeme, kad se u kontekstu njihova stečaja, sanacije ili još jedne odgode bilo kakva rješenja, spomenu TEF, TLM, Luka, NCP ili Jadranska banka (i njezini veći i manji dioničari). Ključne informacije o stanju šibenske ekonomije sred proljeća 2017-e nije moguće naći, ne samo na internetskim portalima Grada Šibenika, Šibensko-kninske županije i Županijske gospodarske komore ili Turističke zajednice, nego ni na gotovo svim važnijim kompanijskim internetskim adresama, od TEF-a i Impol-TLM-a, do NCP-a, Luke Šibenik, Dogus Resorta u Mandalini, Zagreb-Montaže, Solarisa i Jadranske banke. O finesama, kakve bi mogle biti brzopotezne šibenske studije o posljedicama bankrota konzorcija Agrokor na trgovinu, financije, lučke usluge i zaposlenost u Šibeniku i županiji, bolje je i ne maštati.

 

U 2017. JEDNA TREĆINA STANOVNIKA MANJE NEGO 1996. GODINE: Radikalna promjena gospodarske, demografske i vlasničke strukture u Šibeniku i njegovoj današnjoj županiji (koja je ekonomski samo malo obimnija od nekadašnje općine) nije ni od jučer, niti od 1995. ili od 1990., nego traje još od davne 1971. Te godine, na vrhuncu Hrvatskog proljeća, na prostoru današnje Šibensko-kninske županije, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, živjelo je čak 161.199 stanovnika, da bi ih 1991. bilo 152.477, a 2001. samo 112.891, te sada manje od 105.000! Prema studiji Hrvatske gospodarske komore, već 2020. u Šibensko-kninskoj županiji živjet će manje od 98.000 stanovnika (među kojima će trećinu činiti doseljeni nakon 1991.), dok i sami možemo prognozirati da u apartmaniziranoj i estradiziranoj staroj jezgri tada neće biti više od 300 stalnih stanovnika. Glavni razlog smanjivanja stanovništva nakon Domovinskog rata za gotovo jednu trećinu nije samo pad nataliteta, nego kronično iseljavanje zbog nedostatka kvalitetnih radnih mjesta u industriji i u sofisticiranim djelatnostima IT-sektora. Sve očitiji uspon turističke ponude na širem šibenskom području ne uspijeva nadoknaditi posljedice industrijskog sloma, ne samo zato što turizam po prirodi stvari zapošljava uglavnom slabije obrazovanu radnu snagu, nego i zato što današnji turizam u Šibeniku više nije kanal za izvoz šibenske i hrvatske robe, nego je kanal za uvoz gotovo svega postojećeg, od naftnih derivata i telekom-impulsa do lijekova, agencijskih i prijevoznih ili hotelskih i apartmanskih usluga, pa u konačnici i rastućeg udjela GMO-hrane na policama stranih trgovačkih lanaca širom šibenske rivijere (uz gubitak sve većeg dijela fiskalnih prihoda, zbog rastućeg broja aktera iz ovdašnjeg turizma koji posluju preko inozemnih poreznih oaza ili na mafijaški način, osobito u estradnoj ponudi).

 

U 2017. GOTOVO 10 POSTO MANJE ZAPOSLENIH NEGO 2008. GODINE: Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Šibenik i njegova županija doista ni u 2017. neće ostvariti bruto-proizvod iz predratne i predtranzicijske 1989. godine (jer, dodatno je, u razdoblju od 2008. do 2015. smanjen za 4 posto!), pa još manje ondašnji broj ukupno zaposlenih, njih oko 45.000 osoba. Nego će i u travnju 2017. biti riječ o samo 28.000 ukupno zaposlenih, od kojih će samo njih 11.500 raditi u gospodarstvu, a u profitabilnim i stabilnim kompanijama njih manje od 4000! Među njima bit će samo 173 osobe, koje su prijavljene kao poljoprivrednici! Uostalom, od 2008. do početka 2017. ukupan broj zaposlenih u Šibensko-kninskoj županiji smanjen je za deset posto ili za oko 3000 osoba, ali o tome u Šibeniku nitko ni ne šapće! Da nije kroničnog iseljavanja obrazovanijih mladih, svake godine njih od 500 do 700, stopa nezaposlenosti bi u Šibensko-kninskoj županiji bila kao u ratnoj Siriji ili u pauperiziranom Bangladešu, viša od 30 posto (umjesto sadašnjih 18 posto). Ali, da bismo se do kraja razumjeli: zbog svega toga većina stanovništva u Šibeniku i županiji ne živi kao većina u Bangladešu, nego bolje nego mnogi u Švicarskoj ili Austriji. I to ne samo zbog izuzetno ugodne klime i atraktivna prirodnog okoliša, nego prije svega na račun jednokratnih ekstra-prihoda od preprodaje naslijeđenih pašnjaka i oranica, koji se preobražavaju u građevinske i turističke parcele.

 

„EUROPSKI ŠIBENIK“ O ŠIBENIKU DO MILENIJSKE 2066. GODINE: O krajnjim, dugoročnim posljedicama radikalne ekonomske, demografske i vlasničke preobrazbe Šibenika i njegove rivijere iz industrijskog u turističko, socijalističkog u kapitalističko, hrvatskog u europsko, te našeg u njihovo, potanko sam i kronološki, sa više aspekata, pisao u „Europskom Šibeniku“, krunskoj, petoj knjizi iz mojeg petoknjižja o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini (Veliki rječnik šibenskih riči, Šibenski teštamenat, Šibenska filozofija i Šibenska likaruša). Za mlađu publiku i za raseljene Šibenčane mnoge sam sadržaje iz tog opusa prenio na internetski Šibenski brevijar (sibenskibrevijar.blogspot.com i sibenskibrevijar2.blogspot.com), te u malu internetsku Knjižaru Jakovljević (knjizarajakovljevicsibenik.blogspot.com). Riječ je o štivu, u kojem se prožimaju dokumentaristika i humor, sociološka analiza i prognostika, ali i o štivu koje traži aktivnog čitatelja, suradnika ili supatnika. To mu štivo ne nameće moje zaključke, nego ga tjera da sam vidi tko je gdje zakazao, je li moglo biti drukčije i šta smo mi, sitni i nesavršeni, na ovome svijetu. Možemo li išta od našeg Šibenika još neko vrijeme zadržati, ili će nam malo pomalo iscuriti kao spržina među prstima. Nije li, uostalom, i Šibenik kao i štošta drugog, nemoguće spasiti od radikalnih mijena, osim u knjigama ili na nekoj od milijuna malih internetskih adresa?
 

Iz kategorije: Vijesti

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam