Javna ustanova „Nacionalni park Krka“ u suradnji s Hrvatskim šumama i Solarisom d.d. provodi akciju pošumljavanja opožarenog područja na Lozovcu. To će se područje pošumljavati sadnicama primorskog bora i pinije, što će stvoriti povoljne uvjete za pridolazak autohtonih vrsta poput hrasta crnike (česmina) ili hrasta medunca s pridolazećim vrstama. Cilj akcije je podizanje svijesti i važnosti šumskog sustava. Akcija će biti organizirana sutra, u subotu u 11 sati. Organiziran je besplatan prijevoz autobusom iz Šibenika (Poljana) u subotu, 25. 10. 2014. u 10:30 a povratak s Lozovca za Šibenik je u 14 sati. Svi sudionici akcije pošumljavanja moći će tog dana posjetiti NP „Krka“ po promotivnoj cijeni ulaznice od 30 kn po osobi. Djeca do 7 godina imaju besplatan ulaz u Park. Za sve koji će poslije akcije pošumljavanja posjetiti NP „Krka“ povratak autobusima za Šibenik je u 16 sati. Događa se to, slučajno ili ne, na 60 – godišnjicu pošumljavanja Obonjana i Velike sestrice.
Naime, smatrajući da će, kada budu pošumljeni, uljepšati krajolik šibenskog arhipelaga Šumarija Šibenik donijeli je u listopadu 1954. godine odluku o sadnji nekoliko tisuća stabala alepskog i primorskog bora te pinjola na otocima Obonjanu i Velikoj sestrici. Ideju da se Obonjan i Velika sestrica pošume dao je tadašnji direktor Šumarije Šibenik Mate Huljev, a sadnja je počela u studenom 1954. godine. Prve borove pod stručnim nadzorom lugara Nikole Alića zasadili je grupa mještana s otoka Žirja. Iduće godine nastavljena je sadnja i sjetva borova pa je do kraja 1955. godine bilo pošumljeno 48 od 75 hektara otoka Obonjanu.
Najveći dio posla obavili su lugari Nikola Alić, Mate Banovac, Marko Erceg, Josip Gaćina, Ante Gaćina, Stipe Huljev, Marko Rončević i Petar Šušnjar, a radovima je rukovodio nadzornik šuma Josip Pancirov. Pošumljavanje Obonjana završeno je 1956. godine, a iste je godine pošumljena Velika sestrica na cijeloj površini od 21 hektar.
Na pošumljavanju Velike sestrice radili su lugari i radnici Šumarije Šibenik Nikola Alić, Stevan Ardalić, Marko Erceg, Josip Gaćina, Stipe Huljev, Ignac Rob, Svetin Skorić i Ante Vukičević, a predvodio ih je nadzornik Josip Pancirov.
Lugari i radnici šibenske šumarije tijekom radova stalno su boravili na Obonjanu. S kopna su dobivali kruh i vodu, a prehranjivali su se sami bacajući svakoga dana u more mreže i parangal.
Pošumljavanje nije teklo glatko. Naime sve što bi lugari zasadili pojeli bi divlji kunići. Problem je riješen tako što su Josip Pancirov i poljar Pero s otoka Zlarina na Zlarinu ulovili četiri lisice i prenijeli ih na Obonjan. Lisice su istrijebile kuniće za manje od godinu dana.
Što je bilo s lisicama ne znamo, ali su 1961. godine šibenski lovci Obonjan i Veliku sestricu pretvorili u lovište pa su u njihove mlade šume pustili fazane i zečeve iz umjetnog uzgoja. Fazani su se održali, a zečevi su se toliko namnožili da ih više nisu mogli obuzdati domaći lovci pa su na te otoke već 1963. godine počeli dovoditi lovce iz Italije. To su bili prvi lovci – turisti na šibenskom području. Obonjan je prestao biti lovište 1971. godine kada je tadašnja općina Šibenik otok ustupila Savezu izviđača Hrvatske za organizirani boravak djece i mladeži. Savez izviđača je prema ugovoru morao brinuti o šumi, ali to nije činio pa je od 1973. godine prestalo stručno gospodarenje šumom na otoku Obonjanu. Danas je ta šuma stara 60 godina i ne znamo pouzdano u kakvom je stanju.
