Datum objave: 02. Travanj 2014

Branitelji u HŽ – u ostaju bez posla:„Bili smo pošteni pa smo izigrani!“

Diana Ferić
Diana Ferić

Zbog restrukturiranja Hrvatskih željeznica u jednom od društava, HŽ Cargu, samo na šibenskom području viškom je proglašeno 22 ljudi većini kojih je, kako sada stvari stoje najizgledniji odlazak na Zavod za zapošljavanje. U  Šibenik luci, u kojoj se pretovara teret, bio je 21 radnik,a sada ih je ostalo na poslu samo osmero. Među „prekobrojnima“ je veliki broj hrvatskih branitelja koji su posebno ogorčeno jer je donedavno na snazi bio Ugovora sklopljen 2007. godine između Uprave HŽ –a i Udruge branitelja i invalida Domovinskog rata HŽ a o međusobnim pravima i obvezama koji je jamčio braniteljima da neće završiti na ulici i obvezivao upravu da branitelje, ako su tehnološki višak rasporede na neko drugo radno mjesto.

Kada je počelo restrukturiranje HŽ –a ta je udruga branitelja tražila od Uprave očitovanje o tomu hoće li se taj ugovor poštivati i dobili su potvrdan odgovor. Međutim prije prije tri mjeseca, na inzistiranje ministra prometa, pomorstva i infrastrukture Siniše Dončića, kako vjeruju u toj udruzi, Ugovor je jednostrano raskinut . Udruga je s tim u vezi poslala pismo i mjerodavnom ministru i predsjedniku Vlade Zoranu Milanović, ali još nisu dobili nikakav odgovor.
 

„Kajem se što  nisma otišao u lažnu mirovinu“

U međuvremenu, branitelji koji su proglašeni viškom, osim onih koji imaju uvjete za mirovinu, tako i zaposlenici HŽ –a u Šibeniku  ne znaju što se s njima hiti osim što je izvjesno da  ne ostaju na poslu. Ponuđene su im tri varijante – otpremnina od 150 000 kuna, a  ako juuzmu ne mogu ni na Zavod za zapošljavanje, potom otpremnina od 120 000 kuna i otkazni rok od tri mjeseca koja im ne odgovara jer im nitko ne jamči da se u ta tri mjeseca neće nešto promijeniti, primjerice da tvrtka neće otići u stečaj ite ostanak tri godine na financiranu iz unutarnjeg Fonda  što im je još nesigurnija varijanta. Jer ne vjeruju da će to funkcionirati. Ne mogu procjeniti koje im je od ta tri zla manje, što im jamči da  neće na kraju ostati bez svega.

 Razgovarali smo o tome s trojicom šibenskih zaposlenika u HŽ cargo, razvojačenih branitelja koji su se takvoj situaciji i koji su ogorčeni.  Anđelkom Joziće, Ivanom Sarajlićem  i Nevenom Bakulom koji  nemaju uvjete za  redovnu mirovinu.

Anđelko Jozić ima 56 godina,i  41 godinu radnog staža , ženu koja ne radi i boluje od karcinoma i sina srednjoškolca:“ Ne mogu vam kazati koliko sam razočaran..Neću ići u Caritas i živjeti od takve pomoći. Skupljat ću boce i prodavati ih, jer želim sam zarađivati. Branili smo ovu zemlju i iskoristili su nas kad smo im trebali, a dana smo im smetnja. Kada je rat završio mogao sam i ja kao i ostali moji kolege koji su slično razmišljali, a sada smo nigdje, dobiti neke potvrde i otići u invalidsku mirovinu, ali nam to nije bilo ni na kraj pameti. Razmišljali smo pošteno – želimo raditi a ne živjeti na grbači države za koju smo se borili. Vjerujte mi sada se kajem zbog toga jer dana bi bio u mirovini, imao najmanje pet šest tisuća kuna i možda još nešto radio sa strane“, iskreno govori Anđelko dodajući da sam ne zna koju od ponuđenih varijanti može izabrati, a da bud siguran da će barem nešto on i obitelj imati riješeno, barem zdravstveno osiguranje zbog bolesne supruge.
 

Radnici s uvjerenjem suvišni , svjedodže prolaze , a stručna sprema ista!

Te ljude koji su društvu postali suvišni muči i to što si izigrani kada je riječ o stručnoj spremi. Sva trojica su transportni  radnici - manevristi. Imaju osnovnu školu i tečaj koji su osamdesetih godina završili u Splitu i uvjerenje koje im je sve ove godine bilo dovoljno da bi radili svoj posao. Ali u upravi poduzeća napravili su propust i nisu im, kako objašnjavaju, to uvjerenje preveli u svjedodžbu niti su ih obavijestili da to mogu napraviti, na što su imali pravo.Sada im se to pokazalo kobno jer su tehnološkim viškom proglašeni upravo oni s uvjerenjem. „To je isto tako nepravedno jer kolege koji su pribavili svjedodžbe imaju zapravo isti tečaj i isto su osposobljeni kao mi, a sada se pravi razlika. Najgore je što se nemamo kome žaliti. Ja imam 48 godina i 38 godina radnog staža. Ko će mene više primiti na posao. Kada bi nam barem dokupili staž pa da mirno možemo u mirovinu. Vjerujte mi, ako  se nađem na ulici bez posla prvo što ću napraviti je da ću otići u vojni odsjek i tražiti da me brišu s evidencije hrvatskih branitelja jer mi ovo nismo zaslužili. I meni je danas žao što nisam bio nepošten i otišao u lažnu mirovinu. To sam osuđivao, a sada se kajem“, kaže Ivan Sarajlić.

Neven Bakula ima,s beneficiranim, čak  50 godina radnog staža i niti jedan dana nije bio na bolovanju: „ Boli me kada vidim da je jedna od kriterija kod utvrđivanja tko će na opis tehnološkog viška bio predanost i urednost na poslu. Pa što sam radio sve ove godine. Kad nisu znali kako će nas se lagano riješiti izmislili su i te svjedodžbe, a naša uvjerenja koja su do sada važila kao više ne važe. Pa oni koji ostaju imaju isti tečaj kao mi i puno manje iskustva od nas. Pa kako je to moguće“, kaže on. Ima ženu i troje nezaposlene djece.
 

 Posljedice gubljena statusa  šibenskog kolodvora

Problem je i što je Luka Šibenik odnosno Ražine izgubila status željezničkog kolodvora pa je postala samo otpremište što zahtjeva i manji broj radnika, ali obujam posla ostaje isti. Lani je u Šibeniku dopremljeno 5 139 vagona tereta, uglavnom iz Kutine, a otpremljeno je 3 129 vagona s kojima su manevrirali upravo ovi ljudi koji sada moraju otići. S obzirom na drastično smanjenje broja radnika i promjene koje su nastale ugrožena je sigurnost rada u luci o čemu se ne govori,. Naši sugovornici zaključuju – umjesto da se pristaje na lošiji status Luke Šibenik i smanjenje broja djelatnika trebalo bi raditi na povećanju obima posla i željezničkom povezivanju industrijske zone Podi.

Iz kategorije: Vijesti