Prije točno stotinu godina, u listopadu 1912. godine, šibenska je javnost tražila da se od smeća i otpada očisti Mandroč u Docu. Ta građanska inicijativa još uvijek je aktualna jer se ništa nije promijenilo.
Mandroč u Docu, koji ima status tako vrijedne povijesne baštine da nije bilo moguće gradsku rivu na njenom najužem dijelu proširiti ni za milimetar, jedna je od najvećih kulturnih i ekoloških sramota Šibenika. Ta pitoreskna lučica koja je izvorno služila za privez brodica dolačkih ribara i težaka, a danas je osebujna turistička atrakcija doslovno je zatrpana smećem i otpadom. Nakon izgradnje kanalizacijskog sustava bistro more otkriva nečistu savjest Šibenika – dno Madroča je prekriveno naslagama boca, limenki, automobilskih guma, svakojakog smeća, trulih mreža, konopa i tko zna čega sve ne.
Simptomatično je da su problem nečisti u Madroču Šibenčani uočili još prije stotinu godina. Naime u tada brojnim, naprednim i prema gradskoj vlasti bespoštedno kritičnim medijima, pojavili su se tekstovi sa zahtjevima da se Madroč očisti i uredi. Te su novinske kritike gotovo plebiscitarno podržali Šibenčani bez obzira na osobna politička opredjeljenja pa se općinska uprava našla na udaru vala opravdanih kritika. Od te 1912. godine pa sve do pred izbijanje Drugog svjetskog rata, dakle kroz narednih 28 godina tadašnji su mediji s vremena na vrijeme upozoravali na problem Madroča međutim od 1945. godine do danas više ga se nitko nije sjetio niti je bilo što poduzeto da ga se očisti.
Možda je upravo sada na stotu obljetnicu najstarijeg poznatog pisanog javnog poziva da se Mandroč očisti od smeća prigoda da se taj lijepi dio povijesnog dijela Šibenika uredi i bude odraz odnosa današnjeg Šibenika prema okolišu, prema sebi, svojoj povijesti i svojoj baštini?
Kada se već spominje stota obljetnica prvog javnog poziva da se očisti Mandroč u Docu zanimljivo je podsjetiti na još jedan indikativni tekst iz 1912. godine. Naime, u kolovozu te godine građani Šibenika su se pobunili kako zbog „uprav nečuvene zapuštenosti Doca“ tako i zbog „puste dreke i vike, škandala i svakojake pogrdarije po ulicama zbog kojih se pristojnija čeljad mora odalečiti od Doca.“ U obraćanju gradskoj upravi Šibenčani 1912. godine poručuju da je „nečist u Docu prešla sve granice“, a da se ona „ponaša kao da Dolac ne pripada Šibeniku“ te da bi morala nešto poduzeti „barem sada kada cio svijet strepi pred kolerom“.
Dolac danas nije baš tako neuredan kao pije stotinu godina iako baš ne bi mogao biti prikazan kao uzor javne higijene, ali je zato Mandroč zagađeniji i zapušteniji nego ikada.
