Radost zbog konačnog uređenja okoliša Osnovne škole "Tina Ujevića" pretvorilo se u veliko razočaranje – umjesto za djecu gradska uprava pobrinula se za – automobile i uređenje okoliša te škole pretvorila u komunalni horor.
Početak radova dočekan je sa simpatijama i odobravanjem ali se radost pretvorila u veliko razočaranje. O uređenju okoliša škole nema ni govora. Umjesto zelenih površina, klupa, humaniziranja prostora oko škole i brige za djecu uređena su – parkirališta za dvadesetak automobila! Škola je okovana sivim betonom i crnim asfaltom, okoliš je totalno devastiran i dehumaniziran. Učenici i škola dobili su tek 300 do 400 četvornih metara betonske pustinje. Cijeli se zahvat svodi samo na jedno, a to je omogućavanje prometa vozila od Bosanske ulice do novog parkirališta koje je izgrađeno između škole i dječjeg igrališta. U ostvarivanju tog cilja posvećena je maksimalna pozornost prometu vozila i komfornom parkiranju vozila.
Projektanti, po svemu sudeći, uopće nisu razmišljali o djeci, njihovim potrebama i sigurnosti. Naime, prilaz školi s Trga Andrije Hebranga ostao je isti kao do sada. Nije pretjerano reći da je još gori. Umjesto estetski dotjeranog prilaza školi i Veleučilištu na tom je mjestu napravljeno parkiralište za, slovom i brojkom, četiri automobila. Prilaz školi za invalide tako je loše napravljen da ga se već sada „brani“ kamenom gromadom. Dolazak djece u školu opasniji je nego ikada jer je preglednost manja. Na prilazima škole kod tzv „ležećeg nebodera“ nema pješačkih prijelaza, nema uspornik vozila, prilaze školi blokiraju automobili, a umjesto da se olakša odvoz smeća je bio i ostao nemoguća misija. Ukoliko je vizija projektanata bila da kontejnere za smeće vrati na prostor koji liči na parkiralište za četiri automobila to je još veća tragedija, doslovno komunalni i urbani horor! Ciljevi uređenja okoliša morali su biti, pod rednim brojem jedan: sigurnost djece pri dolasku i dolasku u školu te za vrijeme odmora kada borave i kreću se oko škole te pod rednim brojem dva stvaranje humanog, oku ugodnog i suvremenim standardima življenja primjerenog okoliša oko škole i Veleučilišta.
Na žalost OŠ Tina Ujevića i Veleučilište nakon skupog, besmislenog i nepotrebnog amfiteatra izgrađenog prije desetak godina, umjesto okoliša primjerenog svom institucionalnom značaju dobili su – parkiralište i asfaltnu pustinju.
Zanimljivo je, ali i indikativno da je u sklopu radova na uređenju škole Tina Ujevića uklonjena jedna jedina korpa za otpatke koja je tu stajala tako da sada ne postoji ni jedna. To je u redu ako je projektom predviđen povratak kontejnera za smeće na ulaz u školu. U tom slučaju su male kante za otpatke sasvim suvišne jer će učenici i studenti sve što im ne treba moći uredno baciti u kontejnere koji će tu stajati kao spomenik nebrige za okoliš, ignoriranju urbane kulture življenja i zapostavljanja elementarnih potreba i prava djece i mladeži – da imaju siguran put od kuće do škole i okoliš u kojem će se sudjelovati ugodno. Gledali se na „uređenje“ okoliša OŠ Tina Ujevića kao na poruku, lako je iščitati da Gradu koji se deklarira kao Grad prijatelj djece i koji se s pravom ponosi svojim Međunarodnim dječjim festivalom, do djece, njihovih prava i potreba baš i nije jako stalo.
Bivša i sadašnja gradska vlast bile su, inače, puno ambicioznije kada je riječ o uređenju tog prostora. "Gradska vlast planira graditi garaže i u Bosanskoj ulici na Baldekinu. Naime, putem internetske stranice www.sibenik.hr grad Šibenik provodi informativnu anketu za iskazivanje interesa za kupnju parkirališnog mjesta/garaže u Bosanskoj ulici.
Na lokaciji je predviđeno 60 parkirališnih mjesta u razini Bosanske ulice te 50 parkirališnih mjesta ili garaža ispod razine Bosanske ulice. U tijeku je i natječaj za izradu idejnog projekta uređenja gradske četvrti Baldekin II (Bosanska ulica i okoliš Osnovne škole Tina Ujevića), koji je otvoren do 24. veljače 2010.", objavila je 2010. Slobodna dalmacija, prema izjavi gradonačelnika Županovića.
