Umjesto potvrda za to da je zaposlenica jedne osnovne škole u Šibeniku zlostavljala maloljetnika i navodno ga poticala na aktivnosti zbog kojih je izostajao iz škole i zapostavio učenje te da je time grubo zanemarila dužnosti odgoja i skrbi, za što ju je danas osumnjičila policija i protiv nje podnijela kaznenu prijavu, istražujući tu priču, naišli smo na posve suprotne činjenice koje navode na zaključak da je dječaka zapostavljala i zlostavljala vlastita majka, upravo ona koja je policiji prijavila osumnjičenu psihologinju.
Više nije tajna da je riječ o psihologinji u OŠ Vidici Ljilji Petrina - Nakić koja je i predsjednica Udruge za terapijsko i rekreacijsko jahanje "Pegasus". Ona nam je potvrdila da je nesretni dječak dolazio u tu udrugu kao volonter i družio se s drugim volonterima, ali i ona i članovi te udruge s kojima smo razgovarali ističe kako tu nije bilo nikakve prisile. Svi su primijetili da je riječ o dječaku koji bježi iz vlastite obitelji i koji je u druženju s ostalim volonterima pronalazio ono što mu je nedostajalo. "U Mučiće, pokraj Brodarice, gdje su su jahalište i staje ponekad bi dolazio biciklom, ponekad pješice. I ja bih ga znala nekad vratiti autom kući. Bio je dobar i nježan prema svima i na njemu se vidjelo da ima problema kod kuće. Meni ga je često bilo milo. Nije radio ništa drugo što su nisu radili njegovi vršnjaci u tom druženju s konjima. Dolazio je tamo svojevoljno, družio se s nama i to je bilo sve.", ispričala nam je Mirjam Tomljanović čije dvije kćeri redovno dolaze na jahanje u udrugu Pegasusu. Slična je i priča Ivane Burazer volonterke te udruge.
Ljilja Petrina Nakić osupnuta je priopćenjem policije i uopće razvojem tog slučaja. " Cijeli svoj život posvetila sam djeci i zaštiti djece i sada me netko osumnjiči za zlostavljanje djece. U školi kao psiholog nikad nisam neko dijete izvela sa nastave da bih s njim popričala, a kamo li da sam nekog poticala da izbjegava školu. Dječaku sam stalno govorila da mu je škola najvažnija i da se mora školovati. Mi nismo imali pojma da izostaje iz škole, a kada sam to doznala od svojih kolegica svi smo mu kazali da ne može dolaziti, ako ne ide na nastavu. Kod nas je počeo dolaziti u jesen 2011. i bio je vrlo drag i mio. Kasnije se malo počeo gubiti, zbog situacije u kojoj je živio. Prošle zime je dolazio vrlo rijetko. Znao je biti i gladan pa bi ga nahranili. Zadnji put kada je bio u Mučićima, u travnju, naš je razgovor završio upravo na tome, da ne smije zapostaviti školu. Upravo tog dana negdje smo zametnuli ključeve od staje i ja sam nazvala dječakovu kuću, jer mu je majka prije toga oduzela mobitel, kako bih ga upitala nije li zabunom on uzeo ključeve da bi od njegove majke doznala da ga šalje u popravni dom. Ta me je informacija pogodila jer sam ga upoznala i znam da ni po čemu ne zaslužuje da tamo završi. Koliko ja znam to je dom za delikvente, a on je jedno krasno i mirno dijete pa sam se e mailom obratila njegovoj punoljetnoj sestri, a zvala sam mu i oca, moleći ih da oni nešto poduzmu i spriječe majku da ga se smjesti u popravni dom. Ako je to moj grijeh onda ne znam što bih rekla.", ističe Ljilja Petrina Nakić.
Ustupila nam je i e mail poruke koje je razmijenjivala sa punoljetnom sestrom nesretnog 15 - godišnjaka tražeći od nje da ga zaštiti i ne dopusti da bez ikakvog razloga završi u popravni dom. "Nadam se da bismo zajedno mogle napraviti nešto za dječaka. Mislim da je odlazak u dom za njega katastrofa", napisala je Ljilja Nakić - Petrina u prvoj poruci dječakovoj sestri koju osobno nije niti poznavala te je u još nekoliko poruka apleirala da ga se pokuša "spasiti." U svojim odgovorima sestra potvrđuje kako ni njoj nije bilo lako s majkom, kako je i njoj prijetila da će je smjestiti u dom te da nije sigurna da i otac može išta poduzeti budući da ima zabranu približavanja dječaku. U jednom od odgovora kaže kako će mu možda biti i bolje u Domu nego s majkom jer da ona nije "za odgajati djecu."
Naime, dječakovi majka i otac su se razveli, a ona mu je tada priopćila da on niti nije dječakov biološki otac i od suda dobila zabranu da mu se približava. No žive u istoj kući. Majka je porijeklom iz Bosne i Hercegovine i često tamo odlazi, a u to vrijeme dječak je ostajao sam. Prema uvidu stručnih služba škole dječak i majka su su bili u stalnom sukobi i oni su od Centra za socijalnu skrb zatražili da ga se smjesti u Dom, najprije na mjesec dana radi promatranja i kako bi završio osmi razred što mu je i uspjelo. Prema našim informacijama dječak je i dalje u domu i upisao je srednju školu u Zadru.
