Šibenski novinar Domagoj Zovko predstavio svoju prvu knjigu

Didov zavit“ prva je knjiga profesora hrvatskog jezika i književnosti, pisca dramskih tekstova, kazališnog redatelja i  novinara Domagoja Zovka, koji je prije deset godina došao u Šibenik i tu ostao, kako sam kaže tjelesno prisutan, a srcem i dušom živi u rodnom selu Berinovcu kod Imotskog.
Njegovu knjigu pisanu srcem umočenim u tintu emocija u šibenskoj gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ predstavio je pjesnik, režiser i prevoditelj Pero Mioč. Naglasio da djelo Domagoja Zovka nije ni roman ni kronika i da je nije moguće svrstati u neku određenu književnu formu već da je, od prvog do zadnjeg slova, riječ jednostavno o knjizi koja ima onoliko poglavlja koliko je slova u abecedi, čiji je sadržaj zatvoren unutar jedne ljudske sudbine svakome od nas daruje luč kojom može osvijetliti vlastitu intimu.
Zovko piše o svom rodnom zavičaju, selu Berinovcim kod Imotskog. On rabi svoj specifični zavičajni jezik s kojim se, začudo, brzo i lako može sroditi svaki Šibenčanin i Dalmatinac. Možda neće moći razumjeti baš svaku riječ, ali britki humor, fini sarkazam koji ne vrijeđa već obogaćuje i psihologiju osoba o kojima piše, svakako hoće jer to je na vlast isto.
Zanimljivi su i razlozi zbog kojih je Domagoj Zovak svoje djelo odlučio predstaviti javnosti upravo u knjižnici „Juraj Šižgorić“. On je naime upravo u zgradi u kojoj se nalazi knjižnica dok je služio vojni rok u Šibeniku zaradio nagradno odsustvo uspješno recitirajući poeziju Miroslava Krleže. Drugi događaj koji ga veće za zgradu knjižnice zbio se 1995. godine na dan početka vojno – redarstvene operacije „Oluja“ kada ga je upravo pred njom ugrizao pas!
„Šalu na stranu. Ove knjige ne bi bilo bez mog mlađeg sina Dorijana. Njemu sam uvijek prije spavanja pričao neke priče ali je on kazao da su dosadne i da mu pričam priče o svom zavičaju i rodnom selu Berinovcu. Tako sam počeo pričati i ispričao sam mu više od 1500 priča. Jednoga dana me je u sred priče zaustavio i kazao mi kako tu priču već čuo te da bih trebao zapisati što sam ispričao da se ne bih ponavljao. Tako je eto nastala ova knjiga. Nikla je u mojoj obitelji ali vjerujem da svatko od nas u sebi nosi neku sličnu knjigu o svom zavičaju, svom rodnom mjestu i svojim precima.“, ispričao je Zovko.
Knjiga „Didov zavit“ bogato je ilustrirana starim obiteljskim fotografijama. Pisana je lijepim, njegovanim stilom pa ju se, nakon kratkog privikavanja na imotsko narječje, čita lako i s uživanjem.
Promocija knjige Domagoja Zovka bila je visoko vrijedan društveni događaj kojeg je biranim djelima klasične glazbe oplemenio gudački trio Sanja, Josip i Dražen.