Datum objave: 26. Travanj 2012

Šibenski spasioci rade u Dubrovniku jer ih kod nas nitko ne treba

Dora Žganjer
Dora Žganjer

Šibenski Crveni križ svake godine osposobi desetak licenciranih spasioca za plaže, bazene i rijeke, a kandidati koji uspješno završe tečaj prema međunarodnom standardu, mogu raditi bilo gdje u Hrvatskoj i svijetu. Ipak, kandidata za spasioca na plažama šibenskog područja je iz godine u godinu sve manje, jer koncesionari plaža ne traže i ne izražavaju potrebu za zapošljavanjem spasioca. Iako zakon obvezuje koncesionare da moraju na uređenim plažama imati spasioce, oni su nezainteresirani za zapošljavanje, a prolaze lišo jer su kontrole rijetke i nikakve. Na području Šibensko-kninske županije spasioci rade tek na nekoliko plaža u Vodicama, Solarisu, Jadriji te u Nacionalnom parku Krka, a prenapučene plaže čuva uglavnom po jedan licencirani spasioc.

„Naši hoteli žele zaposliti što manje ljudi i uštediti novac, a na plažama su u sezoni ogromne gužve. Na Plavoj plaži Vodicama je čovjek na čovjeku, a sve nadgleda tek jedan spasioc. Da se, ne daj Bože nešto dogodi, tek onda bi nastala panika. Zamislite što bi za hotelsku kuću ili koncesionara plaže značilo da ih strani turist tuži i zatraži financijsku odštetu, na što ima potpuno pravo? Također, koncesionari bez ikakvih prethodnih procjena plaže, na svoju ruku postave nekakvu kućicu ili platformu za spasioca iz koje najčešće nije pregledna cijela plaža. Da sve hotelske kuće zaposle spasioca koliko bi im realno bilo potrebno, trebali bi ih uvoziti iz drugih Županija, a trenutno ne možemo zaposliti ni naše ljude“, kaže nam Lina Gregov, voditeljica zdravstvene djelatnosti Crvenog križa Šibenik koji svake godine organizira tečajeve za čuvare plaže.

Prosječna plaća 5 tisuća kuna

Ističe da je interes za posao spasioca sve manji, jer su ljudi razočarani ponudom posla nakon što ishode licencu, koju nije lako dobiti: „Tečaj za spasioca košta 400 kuna i traje tjedan dana. Kandidati moraju imati najmanje 18 godina, biti sposobni otplivati 400 metara za manje od osam minuta, preroniti 25 metara u daljinu, znati sve plivačke tehnike i posjedovati uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti. Imaju predavanja u teoriji i praksi gdje uče prvu pomoć i razne zahvate pri spašavanju, a nakon jednotjednog tečaja polažu ispite. Tečaj je iscrpan, traje po cijele dane i ljudi se štufaju kad nakon sve muke ne uspiju naći posao. Zbog toga sve češće odlaze raditi u Split, Makarsku i Dubrovnik gdje je ipak veća potražnja, i zakoni se više poštuju“, kazala nam je Gregov.
Mjesečna plaća spasioca iznosi prosječno 5 tisuća kuna, što za današnje prilike nije mala svota, no Gregov ističe da se radi o vrlo stresnom i odgovornom poslu na kojem nije lako biti koncentriran puno radno vrijeme: „Naši spasioci rade punu satnicu od osam sati na dan, iako je optimalno četiri sata dnevno. Osim toga, nesreće zbog naleta glisera su sve češće, a spasioc i tu mora znati intervenirati. Također, mora znati uputiti plivače o morskim strujama, promjeni klimatskih uvjeta...“, nabraja Lina Gregov koja, nažalost ne može istaknuti niti jedan pozitivan primjer plaže u Šibensko-kninskoj županiji koja ima dovoljan broj licenciranih spasioca i opremu po svim propisanim standardima. Iz svega navedenog možemo zaključiti da nam, dok se zakoni ne počnu poštovati, a nadležne službe kontrolirati - od spasioca nema spasa.
 

Iz kategorije: Vijesti