Šibenska policija je priopćila je da je u Novom Sadu uhićen J. B. koji je u tom gradu lažno se predstavljajući kao ravnatelj bolnice u Šibeniku, zavodio gospođice iz imućnijih obitelji. Živio je na visokoj nozi i bio rado viđen u uglednim društvima, uvijek uglađen, dobrih manira i odlično odjeven u najbolja odijela. Njegovu prijevaru otkrila je jedna razočarana gospođica koja je u ljutnji i bijesu uspjela ući u trag njegovim obmanama te prijaviti policiji da novac koji troši nije njegov nego da je opljačkan iz blagajne bolnice u Šibeniku.
Šibenčani su pod inicijalima J. B. odmah prepoznali Josipa Bellotija, bolničkog službenika kojeg su zbog niska rasta i sitne građe nazvali Pimperlinom. Belloti je i u Šibeniku živio kao kralj. Stanovao je u udobnom stanu u velebnoj kući Mattiazzi. Zalazio je u najbolje gostione i hotele, obavezno se častio šampanjcem i najskupljim pićima na društvenim plesovima, davao je najizdašnije novce za školovanje siromašne djece, ubožnicu i sportske klubove. Pohađao je plesne škole i posvuda šarmirao mlade Šibenčanke.
Šibenčani su razočarani viješću da je njihov Pimperlin uhićen i zatvoren jer su ga, iako je bio prevarant, voljeli. Bio je darežljiv i rasipan, voljen je kao loš kartaš koji je olako i s veseljem gubio velike sume. Bio je još gori šahist, ali mu to nije nitko zamjerio jer je bio uvijek veseo, sjajan plesač i još bolji pjevač koji je svaku zabavu i ples pretvarao u pir i feštu. Šibenčane je osobito rastužila vijest da se Pimperlinu neće suditi u Šibeniku, jer su uskraćeni za ludu zabavu i veselje.
Šibenik, 1936.
