Problem blagdanskog prejedanja eskalirao je u medijima u 21. stoljeću. Koliko se pojelo i koliko se nacija udebljala jer se za blagdan pogostila, postalo je pitanje toliko važno da zasjenjuje sva ostala važna pitanja pa i ratove. No, propitivanje koliko se pojelo, koliko se kila nagomilalo, nije novijeg datuma. Najstariji pisani trag o blagdanskom prejedanju i „liječenju” od viška kalorija u Šibeniku potječe iz 1925. godine te sada slavi 100 godina.
Prema tom zapisu Šibenčani se ni prvog dana nove godine nisu štedjeli. Jelo se ono što je ostalo od blagdanske gozbe, a to su u pravilu bili ostaci pečene tuke. Naglašava se da je svakome od pečene tuke ostalo najviše pupe koja je kada se ohladi stupasta, ali je i dalje ukusna. Za prvi dan od godine šibenski je recept – hladna pečena tuka sa šibenskom muštaredom. Šibenska muštarda je - prema zapisima splitskih gastro kroničara – senf pomiješan sa slatkim vinom – maraštinom ili medom. Za drugi dan od godine obavezno se za objed jela riža s friganim lignjama (na kolutiće narezanim lignjama uvaljanam u brašno i prženim na ulju) zalivena uljem od friganja ili – češće, pogotovo ako liganja nema – rižot s luganigama ili friganim pa narezanim ili kuhanim skupa s rižom. Za večeru su se u danima nakon dočeka kao likariju od prejedanja preporučavala tvrdo kuhana jaja s lešanom blitvom, najbolje onom koju je „ujia mraz”.
Šibenik, 1925.
