Iluzija je da će rast cijena i inflacija biti obuzdani apelima i obećanjima političara. Poplava riječi i upiranje prstom u trgovce samo generiraju inflaciju barem za 30 posto više nego što bi bila bez toga. Hajka na gramzive trgovce, mešetare, preprodavače, neodgovorne pohlepne rukovodioce, samo je smokvin list na nemoć politike da poduzme ono što treba da bi se stalo na kraj divljanju cijena. Sadašnji postupci samo su dolijevanje benzina na vatru inflacije, a zamrzavanje cijena i treniranje strogoće samo su jalovi pokušaji krpanja rupa na brodu koji nezaustavljivo tone. Koliko je to pogubno vidi se ovoga ljeta kada je rast cijena ugrozio turističku sezonu i odvratio goste od odmora u Jugoslaviji. Ekonomska kriza već se otela kontroli i prijeti hiperinflacijom. Mlitave administrativne mjere koje se provode imale su do sada pozitivan utjecaje tek na cijene kruha i – bujanje crnog tržišta. Metoda političkog pritiska pokazala se potpuno nekorisnom, štoviše štetnom kao i traženja krivaca za rast cijena u trgovinama, na njivama i tvornicama. „Nemoć” političara da obuzdaju cijene i inflaciju naša je realnost. Oni nisu nemoćni. Naprotiv. Da su nemoćni ne bi omogućili da ova zemlja istovremeno uvozi i izvozi pšenicu, uvozi i izvozi naftu, uvozi i izvozi šećer i druge artikle. Naravno, izvozi po nižim, a uvozi po višim cijenama pogodujući interesnim skupinama. Takva politika nanosi golemu štetu privredi, generira inflaciju i obezvređuje svaki rad. Stanje je alarmantno jer nema ni traga pokušajima da se smanji preveliki utjecaj moći politike i skine njen patronat nad privredom.
Šibenik 1983.
