Ovako glasi šibenski recept iz 1880. godine za laganu i ukusnu ljetnu večeru: Lokarda ili lancarda (plavica) dobro se očisti i stavi kuhati u vrelu posoljenu vodu (ili pola mora pola vode / ili vodu u kojoj je kuhan algama, školjkicama i priljepcima obrastao kamen iz mora) u kojoj je od hladnoće do vrenja kuhano malo luk, kapule, mrkve, list petrusimena i nekoliko zrna papra. Riba se kuha samo dok voda opet ne proključa, a onda se makne s vatre i ostavi u vodi 15 časaka. Kada to vrijeme protekne riba se izvadi iz vode, ocijedi, raspolovi uzduž i očisti od drača. Očišćene polovice se polože u dublji pijat ili kakvu padelu, obilato se poliju maslinovim uljem i začine sitno sjeckanim kaparama (najbolje su friške tek ubrane, a neki to čine s kaparama iz ulja ili ukiseljenim kaparama iz kvasine). Sve se blago popapri.
Na ovaj način lokarde i lancarde pripremaju se ujutro, a jedu se za večeru hladne jer su hladne najbolje, a i napiju se ulja. Ljeti se lešo lokarde i lancarde jedu s pomidorama, a u drugo doba godine s kuhanom blitvom i krumpirima.
Tako je kod šibenske gospode, a u težaka šibenskih je običaj da se kuhane lancarde, a ne lokarde jer su lokarde težaku previše skupe, a i nema ih u obilju, uvečer u onom pijatu u kojem leže prelivene maslinovim uljem iskidaju nasitno, pomiješaju s uljem i kaparama pa se tom kašom prelije tvrđe kuhana pura. Isto se to radi i sa srdelama kada su veće. Neki ovo jelo, svakidašnje i u gospode i u težaka, rade i od cipalja. Dobro je, ali ne tako kao od lokardi i lancardi koje više ljube maslinovo ulje i kapare nego ciplji.
Mada gospoda leše lokarde guštaju uz pomidore, a težaci lancarde s purom i jedni i drugu ovu finu spizu časte čuvenim šibenskim težačkim crnim vinom koje se po Hrvatskoj i Sloveniji toči pod imenom Šibenski specijal.
Šibenik 1880.
