Kada Arsen kaže Šibenik, napisao je pjesnik Mladen Bjažić, kao da su mu usta puna slatkih smokava. Nitko tako lijepo poput Bjažića nije opisao tu veliku, snažnu i duboku ljubav Arsena prema svom Šibeniku i kavo mjesto Šibenik u njegovom srcu ima. Doduše, istina je, Arsen je 1980. godine napisao i u Šibeniku objavio pjesmu "U Šibeniku srce ja izgubih", ali on nikada nije izgubio Šibenik iz svog srca.
Na petu obljetnicu njegovog odlaska u vječnost lijepo je podsjetiti se tih njegovih poput meda gustih i ljubavi punih stihova o njemu, njegovom Šibeniku i mladoj ljubavi koja mu se dogodila baš tu u srcu njegova srca.
U Šibeniku srce ja izgubih
Ova je pjesma neozbiljna, politika.
Bilo je poslije gubitaka krupnih,
al ’ja sam jod pod dojmom tog gubitka.
U Šibeniku srce ja izgubih.
Ona je bila izuzetna, sveta
i ja je plaho i nespretno snubih
u slavno doba našeg puberteta.
U Šibeniku srce ja izgubih.
Sjećanja ta me nerviraju, guše.
U vrijeme kiša narančastih, gustih -
skrovita mjesta: Belveder, Luguše.
U Šibeniku srce ja izgubih.
Uspomena je čarobna i mutna:
znam da se u nju nespretno zaljubih
i da je bila prirodno okrutna.
U Šibeniku srce ja izgubih.
U šlageru - sve se dobro svrši,
moram reći - poslije mnogih ljeta
ta ljubav na me loš utjecaj vrši.
Kako je Arsen govorio te svoje stihove ostalo je, srećom, sačuvano na jednom amaterskom video zapisu, snimljenom drhtavom rukom i tonski lošem, ali dragocjenom: