Datum objave: 06. Studeni 2018

ZABORAVLJENA OBLJETNICA - 35. rođendan slavnog i nezaboravnog "Bambija"

Diana Ferić
Diana Ferić

Slavni, nezaboravni i neprežaljeni šibenski "Bambi" ove bi godine, da je preživio i opstao, slavio 35. rođendan.

Taj disco bar duboko se urezao u šibensku kolektivnu memoriju i postao kultnim mjestom moderne šibenske povijesti. Nema pravog Šibenčanina rođenog između četrdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća koji nije okusio slast predivnih noći provedenih u Bambju.
Mnoge su emocije vezane za tu neobičnu pojavu koja je osamdesetih godina dvadesetog stoljeća uzdigla Šibenik na razinu modernog europskog grada duboko uronjenog u svjetske modne i glazbene trendove.

Bambi je bio nešto što u to vrijeme nisu imali ni Split ni Zadar pa ni Zagreb jer samo je u Šibeniku bila moguća takva osebujna kombinacija restorana i diskoteke koja se ukazala u polju izvan grada, postane cilj masovnih hodočašća i bespogovornog štovanja.

Bambi je bio čudo kojem se iz današnje perspektive ne treba čuditi. Spoj modernog, gotovo gospodskog restorana u kojem su se pripremale vrhunske delicije od mesa i ribe i suvremeno opremljenog, ogledalima okruženog diskokluba u kojem su se na litre točili viski, francuski konjak i šampanjac, imponirao je svakome tko je držao do sebe i smatrao se dijelom više srednje klase koja je tada cvjetala. On je u sivilu oskudnog socijalizma bio blještava oaza svijeta i žuđenog Zapada po svom modernom interijeru, stilu koji je nametao i klijenteli koja ga je posjećivala. Bio je kapsula kojom se putovalo kroz prostor i vrijeme.

Zakoračiti u Bambi značilo je prekoračiti granice tadašnje Jugoslavije i postati barem nakratko građanin onog dijela svijeta u kojem se živi i diše bez stega političkog jednoumlja, prati moda, dobiva pristojna plaća za pošten rad, voze dobri automobili, odjekuje privlačna nova glazba, tamo gdje želja za slavom i bogatstvom nije tek pusti san. Bambi je, međutim, bio i pokret otpora protiv predrasuda Zapada da smo zaostali, zatucani i necivilizirani Balkanci.

Bambi se, takav kakvim su ga zamislili njegovi očevi, poduzetnici Nikica i Branko Kokić, dogodio u jedinom povijesnom trenutku kada je nešto tako bilo moguće. Otvoren je u svibnju 1993. godine, nepunih mjesec dana nakon traumatične odlučujuće utakmice doigravanja Košarkaškog prvenstva Jugoslavije između Šibenke i sarajevske Bosne i političke odluke da se Šibenki oduzme titula. To je izazvalo val nezadovoljstva i prosvjeda u Šibeniku. Reakcije Šibenčana bila su burne i žestoke, ali je ta golema i bolna nepravda dala je dodatni sjaj novim šibenskim junacima – košarkašima na čelu s Draženom Petrovićem, a u Šibenčanima probudila ponos, prkos i želju da njihov grad bude u svemu što je dostižno bolji od drugih. Baš poput šibenskih košarkaša.

Te 1983. godine snažni, jaki Šibenik, visoko leteći na krilima slave svojih košarkaša, vapio je za satisfakcijom. Želio se pokazati, nadmetati se poput svojih košarkaša u svemu s jačim, većim i bogatijima od sebe, sa Splitom, Zadrom, Zagrebom, Beogradom, Sarajevom… Želio je biti bolji od njih, posebno od svojih susjeda Splita i Zadra. Kiptio je od nabujale mladosti, htijenja i želje da se pokaže i dokaže.

Jedna od tih šibenskih pobjeda bio je Bambi ta čudna mješavinom klasičnog tulumarenja, gospodskih objeda, lepršavih modnih revija i glamura umočen o izvorni lokalni jet set. Ta gdje je drugdje u to vrijeme osim u Šibeniku bilo moguće provesti večer rame uz rame s tadašnjim zvijezdama kalibra Dražena Petrovića, Ivice Žurića, Predraga Šarića, Nene Amanovića?

Bambi je umro prerano, ali dovoljno mlad da zasluži vječnost. Trajao je samo četiri godine, ali u Šibeniku prije i poslije njega ništa nije bilo isto. Bambi je bio oaza u kojoj je jedan naraštaj imao privilegij barem nakratko uživati u životu i slatkom uvjerenju da je Šibenik centar svijeta oko kojeg se sve okreće. Nešto slično više se ne može ponoviti nigdje i nikada. Zato Šibenčani čuvaju uspomene na dane, noći pa i rana jutra provedene u Bambiju kao dragulje u riznici sjećanja

Zbog svega toga trebalo je ove godine proslaviti njegov 35. rođendan. Propustili smo učiniti to u svibnju, ali još nije kasno podsjetili na dane.

In memoriam: Bambi (1983. - 1987.), Nikica Kokić (1946. – 2001.) i Branko Kokić (1952. – 2011.).

Pogledajte na našem Facebooku nikada prije prikazani video zapis sa svečanog otvaranja Bambija u svibnju 1993. godine i video satkan od hrpe divnih nostalgičnih fotografija koje je snimila neprežaljena grofica Giacinta Mattiazzi, koja nas je popt Bambija i njegovih otaca braće Kokić prerano napustila.

 

Iz kategorije: Nostalgija